SAMO JEDAN POLJUBAC...JEDAN JEDINI...

Magla na mom prozoru
Miriše na nevolju
noćas sam ti tako sama...
Kiša pere ulice
gdje si moja ludice?
Još bi nešto da ti dam...

Što bi dala za to? Vjerujem da je odgovor: SVE!! Željela bi...da te dotaknem...da ispijem vode s tvojih usana što vino postade od silne slatkoće tvojih usana... Ovo vrijeme postalo bi relativno...stalo bi samo za nas...sekunde postale bi dani...a dvije sekunde bile bi već vječnost za nas... Sve to...samo da te poljubim...samo da se naše usne spoje u onom savršenom trenutku...u onom savršenom skladu... Sunce bi se iskralo iza oblaka i znatiželjno virilo...jer vidjelo bi sjaj te naše ljubavi koja svjetli čak mnogo jače nego li samo sunce...Ptice bi letjele iznad nas...i svojom nas pjesmom smirivale...da nestane i onaj najsitniji drhtaj...ali ne znaju oni da to ljubav teče mojim venama pa drhtim... Nije to strah, ptice moje nebeske! To je Ljubav! Osmijeh se razvlači na usnama i srce se smiruje... Živim za taj tren...za taj mir... Zato dođi i poljubi me...

I neka noćas grmi,
i nek se duša mrvi
samo da ti čujem glas...
Priznajem pred svima
lutam vjekovima,
tražim tebe...
tražim nas...