Tamo dolje na Voloskom prozor njen na cestu gleda,
pa se sjurim niz Tošinu ko da silazim s neba.
Bila je to strašna fora da joj poljubac dam i ne siđem s motora,
neuhvatljiv na svojim putima.
Bezuspješno sam se krio iza snage tih kubika,
hvatao se lakog plijena da me riješi njenog lika.
Iste kuće, druge luke, prozori na dohvat ruke,
al nijedan od njih nije njen.
Svojim dahom zamaglila je vizir moje kacige,
i utisnula poljupce.
Zapečatila mi je sudbinu, sve me ceste vode niz Tošinu,
oni poljupci nikako da okopne.
pa se sjurim niz Tošinu ko da silazim s neba.
Bila je to strašna fora da joj poljubac dam i ne siđem s motora,
neuhvatljiv na svojim putima.
Bezuspješno sam se krio iza snage tih kubika,
hvatao se lakog plijena da me riješi njenog lika.
Iste kuće, druge luke, prozori na dohvat ruke,
al nijedan od njih nije njen.
Svojim dahom zamaglila je vizir moje kacige,
i utisnula poljupce.
Zapečatila mi je sudbinu, sve me ceste vode niz Tošinu,
oni poljupci nikako da okopne.
Pogledaj u moje oči... I reci mi: Tko sam? Vidiš li u mojim očima još trunku ljubavi? Vidiš li mir? Pogledaj bolje... ma sigurno je tu sve što tražiš! Čuo si o mojim patnjama? Da...istina... nije mi lako ovih dana, ali zar je to razlog da ne posjedujem Ljubav? Zar je to razlog da budem tužna...nemirna? Iskreno, u meni se kovitlaju osjećaji poput bijesne oluje, ali ona me samo pokriva. Srce ispod tog pokrivača i dalje mirno i zaljubljeno spava. Zaljubljeno u ovaj svijet...u ljude koji me okružuju... u svaki dan što sviće za sve nas. I sanjam o tome... O poljupcima, zagrljajima, smijehu i sretnim trenucima. I rado ću s tobom to podijeliti! Priđi bliže... i ne zamjeri mi ako ti kao znak sreće na usnama ostavim poljubac. Čuo si... VOLIM TE!
Krade mi te cesta, kradu mi te ljudi
svako pomalo od osmijeha tvog posudi.
Iza svakog ugla stalno netko vreba
da mi te ukrade kada malo sreće treba.
Nitko nije kriv za to, što te volim toliko
al` osmijeh tvoj je kriv da znaš što me osvajaš.
Volim osmijeh tvoj baš dobro ti stoji
još ti bolje stoje poljupci moji.
Ma kriv je meni svatko
kom smiješ se ti, moja ljubavi!
Volim osmijeh i nosi ga uvijek
smij se samo, dušu mi grij` zauvijek
i krivi su mi svi, i krivo mi je sve
kad sam bez tebe.
svako pomalo od osmijeha tvog posudi.
Iza svakog ugla stalno netko vreba
da mi te ukrade kada malo sreće treba.
Nitko nije kriv za to, što te volim toliko
al` osmijeh tvoj je kriv da znaš što me osvajaš.
Volim osmijeh tvoj baš dobro ti stoji
još ti bolje stoje poljupci moji.
Ma kriv je meni svatko
kom smiješ se ti, moja ljubavi!
Volim osmijeh i nosi ga uvijek
smij se samo, dušu mi grij` zauvijek
i krivi su mi svi, i krivo mi je sve
kad sam bez tebe.
VOLIM TE!!! FALIŠ MI!!!
No comments:
Post a Comment