07 August 2007

da nastavim...UTORAK, PROKLETI UTORAK...ma neee...!!!



Is anybody gonna save me...
or I gotta shoot somebody???



I svane novi dan...
Sjećate se zadnjih rečenica iz mojeg zadnjeg posta...?
I molitva se ispunila...


Sklopljene ruke...
i misao na tebe...
svaka riječ
tvojim imenom zapečaćena!!




Dan je svanuo... Probudio me užasan osjećaj...tolika tjeskoba da se nisam htjela, a niti mogla pomaknuti. Željela sam ostati u svom krevetu i ne pomaknuti se... Ostati u čvrstom zagrljaju sa svojim Nilkachem i malom Ofchicom...dok me nježno pokriva topla dekica u ovo hladno jutro... Kroz glavu mi projuri misao...moram mu poslati poruku...moram mu dati do znanja da je sve ovo glupo...da sam ja glupa u svojim postupcima...ali da drugačije još ne znam...


Idem svojim životom...
idem putem ljubavi...
koračam svojim svojim snovima
dok mi samo tvoje ime na usnama počiva!!




I pojavi se prvi loš znak...nema izvješća!! Glupi mobitel!!! I sad ne znam...poruka je poslana, ali...je li stigla na odredište? Išćekivanje...jooooj, sve samo ne to bolno išćekivanje!!
Odjeknuo je Grički top i ja sam gubila nadu...mislila prvo da si uzeo vremena da odspava, ali podne je izdajnički pokazalo svoje okruglo lice i ja sam samo utonula u vruće špagete i čokoladne napolitankice... Tu sam tražila utjehu... Kako sam isprazna!!!


I žali Bože...
i trud...
i ludu glavu s kojom ne mislim!!!



Uto zazvoni mobitel...porukica...Mačak...i pita: Jel ti doista stalo toliko do mene kao što pišeš...?........i suze krenu...same od sebe...tolika tuga počne se topiti i kliziti niz moje obraze...i pronađem iskren odgovor...i pišem mu...šaljem poruku zapečaćenu poljupcem u nadi da mi vrati kakvu dobru vijest... Ali ne...vrati mi se šaka otrova...kao da moli da ga ispijem samo kako bih nestala iz njegovog života... I ja više ne znam što reći... Što i reći kada ti netko veli sljedeće: "Znaš nekako mi je jako teško povjerovati u to pošto ti kolegice pričaju da se uvaljuješ kome stigneš zato sam i ljut što im dozvoliš takvo razgovaranje...!"!!! Da, riječi ko iz nekog sna...pune nekih saznanja...novih za mene... Prvo, da su mi navodne dugogodišnje frendice guje kakvih nema...a drugo...ne znam...da im vjeruje više nego meni...ili koji vrag!!! Ostala sam zatečena...odgovorila mu još da fakat nisam znala o čemu se to radi...da nisam čula nikakve takve priče...i tako neke stvari pojasnila...ali opet isto sranje sa glupim mobitelom... MRZIM SMS U OVIM SITUACIJAMA!!! I opet nema odgovora...i opet mi namigne koja čokoladna napolitankica...i ja se utopim...u vlastitim suzama...


I nakon tolikih suša
pala je kiša...
korita mog života
napokon su se napunila...
mojim suzama!!




Tišina...potrajala satima...u međuvremenu otišla na susret sa Anđelom...to mi je toliko trebalo...osjetiti toliko čistu ljubav...kao da se moje stakleno zvono sastavilo i ja sam se napokon osjećala sigurnom...i tako...dok sam grickala ćevape...koji su mi toliko prijali...pričala sam sa Anđelom...slušao me pozorno tek ponekad skrenuvši pogled na rub čaše ili rub tanjura...i ja mu ispovjedim svoje jade...nije mnogo riječi izgovorio...ali to je sve bilo dovoljno...nakon fine okrepe, rastanak...sladak poljubac blagoslova...paket žvakača...i mah mah do idućeg susreta... Čuvaj se Anđele!! Već mi nedostaješ!!


Pamtim svaku riječ tvoju...
pamtim pogled tvoj...
pamtim usne tvoje na svojima...

i tužan pogled kad si otišao!!




I tako sam se okrenula i otišla doma...provlačila se kroz vlastiti kvart poput sablasti...samo da me nitko ne bi primjetio... Iskrala se u svoju sobu i nastavila gdje sam stala... napolitankice su me već toliko čeznutljivo zvale, ali nisam više imala apetita...opet ta tjeskoba...i prolaze sati...gubim se u teksturi svog kauča dok ležim na podu...putujem daleko viticama cvijeća koje prekriva maleni dvosjed... Prolaze cijele vječnosti...svaka sekunda kao stotine godina...stotine godina samoće i tuge... Toliko misli...poput vlakova...a ja ih sve želim zaustaviti...naravno, bez uspjeha!!


Budim se iz ludila!!
Ti si trnje pod nogama!!!
Slijep sam od tvojih dodira!!
POBJEĆI MORAM!!




I kad se već sve toliko uskovitlalo da mi je pozlilo...najednom sve stane...zazvoni mobitel...poruka...od Mačka!!! Pridižem se...grabim mobitel...i čitam...suze me izdaju...poruka toliko jednostavna...toliko tajnovita...piše on meni:"Jel bi se htjela vidjeti sa mnom?"...i još jedna suza...srce se zgrčilo...ruke podrhtavaju poput suhih grana na vodi...ipak, pišem odgovor...iskren: Naravno......evo i povratne informacije...ponovno porukica..."Želiš li doći do mene za 15 min?".......kratak odgovor...Naravno. Vidimo se. Pusa.......i pojurim...uskočim u svoje stare tenisice...u svoju staru trenirku...sindikalnu žutu majcu United Potatoesa...i trčim...koliko me noge nose...a nose me...kao preko mora...preko gora...na kraj svijeta...do cilja...
Zastanem ispred njegovog ulaza...penjala sam se stepenicama...ulazim u lift...vozim se...kao satima...želudac se stisne...i ulazim u stan...a dalje je bilo sve...poput preseljenja na neko daleko mjesto...ne znaš što očekivati...ne znaš što te čeka...
Sve je završilo dobro...iako sam jednu stvar morala primjetiti...Anđeo je imao pravo...ponaša se zaštitnički...rekao mi je da se ljuti u biti jer ja, kao toliko pametna, bistra i samostalna osoba, ne uočavam neke jednostavne stvari kao što je dvoličnost i licemjerje koji su toliko očiti bili...barem kod dotičnih ljudi oko kojih se cijeli taj spor i stvorio... A primjetila sam još nešto...da sam tako jadna... Drugima, kada pokušavam pomoći...znam točno što reći, koja pitanja postaviti...a sada...u ovom trenutku...ostala sam bez riječi...i pita me Mačak kaj me muči...zakaj sam tužna...a ja nemrem konkretnu rečenicu sastaviti!!! Dobro...znam da sam bila pod stresom...moram mu sutra sve lagano...bez pressinga...objasniti...!! Onako kako samo ja znam elaborirati svoje postupke... Ionako sam zaboravila kod njega ključeve od stana...eto mi i izgovora da ga sutra vidim!! =P=P=P Što se još događalo? Ništa...i svašta... Pogledali smo film...Brzi i Žestoki...jedinicu...svi oni auti...sve one akcije... Uff, fakat se zapališ ko taj nitro u autu... =P=P


Big wheel keep on turning...
Proud Mary keep on burning...
Rollin...rollin...
rollin on the river!!





Uglavnom, sve smo izgladili...iako me drži ta snažna želja da mu velim nekaj o tome...stvarno nam u zadnje vrijeme fali razgovora, a vidim i po njemu da misli da mu nekaj skrivam...pa bi malo pričali...za ostatak programa ne brinem...uvijek se snađemo...=P=P=P



Dodir tijela tvog...
okus tijela tvog...
tvoj miris i dah...




I tako...čini se da ovaj utorak nije bio proklet...barem ne do kraja... Otpuštam Parni Valjak sa svoje scene...i naš sljedeći gost je Crvena Jabuka...i njihovi hitovi počnu se vrtiti... Pa tako...pozdrav do idućeg posta!! Pusa


To mi radi...uuuh...
To mi radi...aaah...
jer ti možeš da mi radiš sve!!


2 comments:

Unknown said...

mala, neopisivo mi je drago da ste to rješili!!! jesam ja rekla da sve bude u redu?? jel jesam??? :P njemu je trebalo malo da shvati sve, dođe k sebi i ohladi se...i ovu poruku što ti je poslao jel se želiš vidjeti s njim...tako jednostavna, a tako iskrena i puna osjećaja... i vjerujem da mu je na neki način sada žao što te onako "napao"...ali vidi se da dečko vrijedi...čuvaj ga, malena! I uživaj u svakom trenutku s njim, jer vjerujem da vas još mnogo lijepih trenutaka čeka...zašto ih koristiti na bezvezne prepirke i suze, kad ih možete začinit zrncima svoje ljubavi i biti ono što i trebate-SRETNI! ako to itko zaslužuje, to si ti, Gogach! Puno te voli tvoja, ti već znaš koja:) pusa!!!!

Anonymous said...

A kick in the a** would do better than shooting...

... much less noise and much more to the point.

:)