07 December 2007

SRETAN MI ROĐENDAN...


Prvi sam te poljubio oko moje plavo...
Ime sam ti nadjenuo i srce ti dao!

Bio je to dan kad si me primio u svoje naručje. Kad si me zagrlio i poljubio...kad si mi dao život...kad sam se iskreno osjetila sretnom. Bilo je to onda...kada nije bilo nikoga oko nas...samo ja i Ti, Gospodine! Tada si me uzeo na ruke...kao malo dijete... Bila sam tako slaba, potrebna tvoje ljubavi i pažnje... Naravno da mi ništa od toga nisi uskratio. Približio si svoje lice tik do mojega i nasmješio mi se...još pamtim sjaj u tvojim očima... Toliko sam ti značila....toliko ti i dalje značim. Pružila sam malene ručice prema tebi...još se sjećam dodira pod mojim prstima...toliko topao obraz...i vrele usne...toliko pune ljubavi... Samo sam tvoja i tako se osjećam... Utisnuo si mi poljubac u obraz...i blagoslovio...bilo je vrijeme da me pošalješ u svijet. Ali zašto Gospodine? Još sam tako malena...još sam tako potrebna Tebe...potrebna te prave ljubavi koju samo ti možeš meni darovati. I zaplačem... Tolika tuga u meni jer se moram rastati od Gospodina... a On me tješi...grli me...stavlja me na svoje grudi i šapuće..."Malena, smiri se! Pa neću te ja nikada napustiti!"...prestadoh plakati... Zagledala sam se u Gospodinove oči...bile su tako pune ljubavi i razumijevanja... i nisam više mogla plakati, ali bila sam tužna... Vidio je Gospodin moje suze, osjetio je moju tugu, ali utješio me. Lagano mi je opet prišao i šapnuo mi: "Šaljem te među ljude da njih veseliš. Toliko sreće da drugima doneseš. I ne brini malena, nećeš ostati bez moje ljubavi! Jer ljudi će ti darivati onu ljubav koju ja njima darujem. Voljet će te i biti uz tebe kao što sam i ja bio. Idi...i traži ljubav u ovom svijetu...jer samo je za tebe pronesena!"... I Gospodin me posljednji put zagrli, poljubi i blagoslovi. Ponese me na svojim rukama i donese me na ovaj svijet. Tu me ostavi u jednoj kući...u toploj kolijevci... Bila sam zbunjena...nisam ništa znala...al Gospodin se nije zabrinjavao. Znao je da ću biti dobro zbrinuta i da će sve biti u redu. Zadnje su mu riječi bile: "Budi dobra, malena moja! Ljubi i bit ćeš ljubljena!" I nasmiješi mi se...mahne mi rukom i nestade. Ostadoh sama...malo je bilo mračno...nisam još mogla razaznati stvari oko sebe...i čekala sam...nitko nije dolazio! Već sam se pobojala...ali znala sam da u svakom trenutku mogu zazvati Gospodina i da će on ponovno doći po mene. I zato sam zaplakala. Osjetila sam da netko dolazi...i već sam očekivala Gospodinovo lice...kad se iznad mene pojavilo neko drugo lice. Lice neke mlade žene sa božanskim osmijehom na licu. Tiho mi je šaputala...tješila me...uzela me iz kolijevke i stavila me na svoje grudi. Opet sam osjetila onu poznatu ljubav koju mi je prije Gospodin darivao...i eto...opet sam bila sretna. Nisam znala kako zvati ovog novog anđela koji je nadalje uvijek bdio nada mnom...bio tu uz mene...ali naučila sam: to je moja MAMA!!

Molio sam Boga za te...
i On mi te dao!
Da te nema što je sreća
nikad ne bi znao!

Hvala svima na prekrasnim željama!
Volim vas sve!
Bog vas blagoslavio!
Pusa!


1 comment:

Anonymous said...

Cmok! :)

m.