02 November 2007

LIKE A CHILD AGAIN...

I`m not scared anymore
I`m not scared of dark
when I sleep with you.
And I`m feeling alive
and I`m feeling strong again
when I`m with you.


Kako je dobar osjećaj kad se toliko čekanja napokon isplati. Toliko sam ga čekala. Oh, Mačak moj. Prošli smo tolike kušnje...toliku pustinju...toliko dugo razdoblje razdvojenosti. A sad smo napokon ponovno skupa. Što sam više mogla tražiti od Gospodina nego da mi da moju ljubav? Da mi te vrati...da te mogu dotaknuti...da te mogu pogledati...da te mogu čuti... I to mi je donio utorak. Blagoslovljen bio dan kad sam tebe ugledala...kad sam se u tebe zaljubila...i sada opet ovaj kad se moja ljubav vratila.

Oh sweet thing I`m born once again...
For you my sweet thing just like a baby again...

Taj utorak. Zbog tebe sam preskočila predavanja taj dan. Sastavila sam savršeni alibi i ispriku i nisam otišla na fakultet. Nije me bilo briga. Samo sam tebe željela vidjeti. Željela sam to više od ičega na svijetu. No, ti si uporno taj dan naš sastanak odgađao. Neprestano su ulijetali neki poslovi... Čak si mi u jednom trenutku poslao poruku da ipak odem na predavanja...da si zapeo u poslu...da ćeš me cimnuti. Bila sam ljuta...neizmjerno bijesna...i željela sam sve ostaviti...napustiti svaku općenitu ideju o tome da se vidim s tobom, ali sam isto tako znala da je to nemoguće. Tako sam uz glasnu riku bijesa tiho jecala s šapatom na usnama...riječima molitve da te moje oči vide...da te moje ruke napokon zagrle. Bila sam uporna u molitvi. Iskreno, dugo nisam tako iskreno i samopouzdano molila za nešto...za nekoga...ali ovaj put sam vjerovala u ostvarenje sna...u uslišanje molitve. Sve sam sumnje bacila iza sebe. Pokajala se za svaki grijeh...za svako očajavanje...za svaku i najmanju sumnju...i iskreno molila za taj čisti dar ljubavi.

You make me happy and I hope you feel the same.
You make me feel just like a child...a child again!!

Na kraju....tvoja je poruka stigla. Poput utvare iskrala sam se iz kuće...jureći koliko me noge nose...samo da stignem do tebe. Moj saveznik bio je i hladan vjetar što je parao obraze. Nosio me na svojim krilima...poput anđela...samo da me do tebe odnese. Tijelo je posustajalo, ali duh je bio toliko jak...ljubav u meni...želja da te vidim...bili su toliko veliki da nisam osjećala umor. Više je sve izgledalo kao da letim...kao da ne dotičem tlo...kao da me nešto samo nosi na moje odredište...tamo gdje zaista pripadam. I to je bio tvoj kućni prag. Tu me ostavio dragi moj vjetroviti prijatelj ostaveći mi lagano rumen obraz kao znak blagoslova. Ja sam mu kao znak zahvalnosti ostavila vrata tvog stana otvorena...da ih on zalupi...i da nas čuva. Osjećaj je bio nevjerojatan. Opet ući u tu sobu. Lagano skinuti cipele...ušetati u sobu. Ti si me već čekao na vratima pozdravljajući me laganim dodirom svojih usana... Zagrlio si me i lagano me primio za ruku. Uveo si me u sobu...ponovno lagano zagrlio...još nježnije poljubio...i položio na svoju postelju. Kolike su uspomene u tom trenutku navrle. Uhvatio si me oko struka i stavio glavu na moja prsa...tiho uzdisao da sam ti nedostajala...da si sada sretan... Kad se sjetim... voljela bi ti vjerovati da iskreno to misliš. Ležali smo tako isprepleteni...tijela su nam gorjela...no meni je bilo dovoljno i to što te napokon grlim...što te držim u naručju...što ljubim tvoje meke usne. Znam...imali smo drugačije planove za tu večer, ali ja sam tu večer živjela i za najmanje djeliće tvoje pažnje...tvoje ljubavi. Ne zamjeri mi... Želim samo leći tu pored tebe...da me zagrliš...da me poljubiš...i da tako usnemo. Da nas nitko ne smeta...da tako ostanemo...zauvijek!

And the days run away
like wild horses run away when I`m with you.

And I`m breathing you in just like the morning air...
and I`m wrapping you around just like a skin to wear!!


Kad sam došla doma srce je neumorno lupalo. Željelo je iskočiti iz grudi od sreće. Razum me želio podsjetiti na svu tjeskobu, ali mu nisam dopuštala. Barem tu večer nisam željela zasjeniti svojim autosugestijama... Vjerujem mu. Vrijedan je toga...vrijedan je svega... Koga briga ako griješim. Ja ću se potruditi da grešaka ne bude. VOLIM TE MAČAK!!!


And I`m feeling alive
and I`m feeling strong again when I`m with you.
And it hits me jut like a runaway train,
and it blows me away just like a hurricane.


3 comments:

Unknown said...

prvo, pohvala za promjenu dizajneka, jako mi se sviđa...
koki, jako sam happy zbog tebe... drago mi je da si tako sretna, da je sve u redu i da je sve na svom mjestu...:)
pusa malena

p.s. bila sam ti na blogu od buraza, al nisam stigla sad sve čitati... a znam ja koji je tvoj blog, znaš da te imam sa strane u boxu.:)

Rajka J. said...

Goginja moja...... neka te Bog blagoslovi!!!

Anonymous said...

hehe- goxi je napokon sretna u ljubavnom planu :) :) znaš da me skoro neki dan pogodila sjekira, proletila mi je pokraj uha- znala sam ja da se neš sprema :) ajd, uživaj- i nadam se da se uskoro vidimo