SHVATIH DA MI NEDOSTAJEŠ...Gospodin moj, i Bog moj!

Žamor iz visina
me taknuo po prstima
Ljubav Tvoga sina
osjećam u grudima.
Hvala Ti, hvala Ti za sve!


Gospodine,
istjerala sam te iz svog života
kao veliku smetnju
i sad si beskućnik...
bez krova nad glavom,
bez odjeće da se odjeneš,
bez kruha da se najedeš,
bez vode da se napojiš.
Istjerala sam te...
tako nepromišljena
tako slaba
tako jadna
izgubljena...
No, trebam te Oče...
ti si utjeha koju ne nalazim
ti si ljubav koju tražim
ti si mir za kojeg molim
ti si zaštita moja...
I zato me pronesi ovim visinama
i ovim suznim dolinama
da ugledam pravo svjetlo dana
da spoznam koliko sam sretna
koliko toga imam,
a nisam niti svjesna.
I oprosti mi...
za sve moje propuste,
za sve moje grijehe,
za sva moja sljepila,
za svu moju sakatost za druge.
Oprosti mi...
Vodi me!
I pomozi mi...
da nađem ono što mi treba...
i onog koji mene treba.


Slušam Tvoje riječi,
svaka od njih dušu izlječi.
Sve Ti mogu reći
i u Tebi nadu pronaći!