NEKI ČUDNI VJETROVI SA ISTOKA...

Ispred mog prozora
Drvo divljeg kestena...
puno plodova...
koje nitko ne treba...!!

Opet neki čudan osjećaj... Neka tjeskoba... Neki strah... Tako nedefiniran... Tako stran... Tako snažan... Tako poznat... Tako nepredvidljiv... Tako očekivan... Kako ga potjerati? Kako se smiriti? Kako sabrati misli? Kako živjeti? Kako se sjećati? Kako se radovati? Kako pobjeći? Kuda? Kamo? Preko trnja? Preko drugih? Putem ljubavi? Putem sebičnosti? Putem straha? I opet taj strah... Tako snažan... Tako stran... Tako poznat... Tako očekivan... Želim ga? Odbijam ga? Trebam pomoć? Ne treba mi nitko? Hoće li mi netko prići? Ostala sam sama? Toliko pitanja... Za odgovore nemam snage... Barem imam ljubav uz sebe... Ona mi daje snagu za sve...
Volim te mačak!!!

Pusa!

Zaspao bih sada ja
na tvojim rukama...
budio se ne bih nikada...
Neka vrijeme samo broji
svoje godine...
meni je već dosta čekanja...!!!