30 July 2007

KAD PMS KVARI ODMOR...(ovaj post stvarno nije za one sa srčanim problemima)



Kao ptica u sobi nemira...izgubljena...jer nema izlaza!!


Eto...
Nemam više kome da se obratim...nikoga nema...ili su otputovali na more...ili su jednostavno otišli od mene (mojom krivicom, naravno)... I što reći...sama, u tišini...slušam svoje misli i razmišljam... Previše, to definitivno!! Danas mi je i mačak rekao da moram biti spontana...da moram prestati sa tim procjenjivanjem svakog koraka kojeg činim... I te su mi se riječi nježno, ali duboko urezale u pamet... Hvala Bogu...napokon neki jasan utjecaj na moj smušeni um!! Smušeni? Bolja je riječ "poremećeni", zar ne? =) neka... Što je istina, ne može nikada biti poreknuto!!
I tako...sjedim za svojim kompjuterom i tipkam...nešto bez veze i smisla, ali ruke nekako automatski preludiraju po tipkovnici... I tako nastaju ovi retci...ove misli tako oblikovane na elektronskoj podlozi... Zanimljivo... Veoma zanimljivo... Kako mi to uspijeva? Stvarno se sama sebi divim... Možda, ako ovako nastavim, pronađem neki red...neki sklad u svojim mislima... Možda... A tko to može znati? Samo znajte (tko god da čita ili ne čita ovaj blog) da ovaj blog neće biti ugašen...barem ne u ovoj nekoj skoroj budućnosti... I na to sam ponosna!!! Listam vlastitu arhivu...čitam te stare, već požutjele stranice...i ponosim se!!! Osmijeh mi izmami svaka moja zabluda u kojoj sam se bacakala...svaka oštra riječ koju sam nepromišljeno izgovorila... Tako me obraduje svaki otrovni i oštri komentar... Da, povlačenje vojnika sa bojišta... Stvarno me to raduje... Što mi značite ljudi? Pa...nekako je u meni osvanulo vrijeme kada se na vidjelo okrenula ona dark side of the moon (ili mind)... Nekakva zloba, ali samo u pogledu vlastitih postupaka... Smijati se svojoj nepromišljenosti, svojoj ispraznosti... Ne shvaćate koliki je to užitak...luksuz...!!! Uistinu ne shvaćate!!! A onda dođu oni retci kada sam pružala neke savjete ili pak bilo koju svijetlu riječ uputila...bilo nekome direktno ili općenito u tim svojim osobnim kontemplacijama... Zašto me te misli ražaloste? Zašto se u meni počinje javljati bijes...tuga...sramota...gađenje...? Zato što u tom trenutku vidim lice svakoga od ljudi kojima se obraćam (ili ne na taj način, možda samo kroz asocijaciju) i vidim ih kako se smiju... Bio je to jedan san... Svi su se nečemu smijali...a ja sam vrludala među njima zapitkujući što je smiješno... Toliko poznatih lica...toliko iskešenih faca...toliko sablaznih lica... Nitko mi nije odgovarao... A onda sam se uspjela udaljiti svojim mislima od svog nosa, kak se veli, i uvidjeti kako sam ja predmet ismijavanja... Ja sam ta koja stoji usred neke kružne dvorane...svi upiru pogled i prst u mene i smiju se... Čine se tako sretnima...kao da je to nešto što ih je učinilo životno sretnima... Čudno, ali veoma poticajno na destruktivno razmišljanje... KOji bi se zaključak dao izvesti? Da sam poludjela? Da u biti ne cijenim druge ljude? U svima vidim neke spodobe koje mi se gade? Svi mi se gade? Da...to su neki od vaših zaključaka...ili barem zaključci nekih od vas... Cura bez životne perspektive... Curičak koji ne zna što učiniti sa svojim životom... Da...to sam ja!!! I bojim se da me drugačiju nikada nećete vidjeti... Nikada odrasti!!! Nikada se promijeniti!!! NIKADA!!! PO tom pitanju (i još nekima) me baš briga za vaše mišljenje!! Reći ćete ( nemojte se dati prozvati) da sam razmažena...željna žaljenja...da sam nerazumna...da se borim sama protiv sebe...da govorim besmislice ili pak sama sebi proturječim... Da...moglo bi se to sve i tako nazvati...ali ja ipak ostajem pri svojim zaključcima...pri svojim mušicama... Ja sam takva... Tko me takvu više ne može podnijeti, neka ode!!! Kao što je otišao i Mark, i Petra, i Andrej, i Robi... svi su oni otišli... Da... Mojom krivnjom definitivno... Nisu mogli živjeti s mojim prohtjevima... Moje su misli predstavljale za njih preveliki košmar...i učinili su ono što bi svatko pametan učinio: otišli su!!! Spašavajući svoju savjest...svoju prisebnost...svoju pamet!!! Vjerujem da bi svatko, tko ne poznaje svoje mušice kao ja i tko s njima nije pomiren kao ja, jednostavno otišao!!! I iskreno... ne krivim nikoga!!! Ja sam ta koja sebi sudi!!! Koja sebe muči...koja sebe krivi... I nitko ne može reći išta što bi me od tih misli odvratilo... Možda unesem malo spontanosti, ali određeni ljudi će uvijek pred svojim očima vidjeti zid...branu koju sam izgradila... Samo za te osobe isključivo? Dajte, molim vas, ne budite tako oholi!!! Naravno da ne... Moja pamet i moje srce...uz naravno moju savjest...govore mi kako mi je jedini cilj srušiti sve prepreke između sebe i ljudi...naučiti kako vjerovati drugima...kako druge bezuvjetno ljubiti... Naravno, neki eksperti će uočiti da mi takvo što NIKAKO ne ide od ruke... Neka!! Postoji nešto...tako je barem očito, iako iskreno ne znam što... nešto što me tjera u...koje u meni budi tu kontradiktornost...tu želju da se lošem radujem, a dobro prezirem... Nešto!!! Neki demon u meni...neki stari duh...iz prošlosti? iz budućnosti? iz ovog trenutka? Ne znam...ali progoni me!!! Nema potrebe zvati egzorcista...jer svećenici na ovakve moje priče ionako imaju samo par riječi: "Ohola si!!! Pokaj se!!!" I tako...nema drugih riječi... Postoji jedan čovjek (zapravi čak dva) koji mi mogu uputiti neke drugačije riječi...neke riječi koje bi me navele na drugačije mišljenje... Moj najdraži Ninac i moj anđelek Grgach!!! Ali...jednoga nema...otišao je...primjer mi je za to da treba pobjeći od onoga što te sputava i graditi svoje snove na nekom drugom, pogodnijem mjestu...i više do njega ne mogu doprijeti... Srami me se!!! Bjondina je iskrivila lice...navukla masku i sada pokušava glumiti rolu koja joj nikako ne pristaje...treba se smiješiti, a ona iskrivila lice u grču i glumata!!! Vjerujem (u biti sam duboko uvjerena) da bi mi takve riječi uputio moj najdraži redatelj...ali nema ga, kao što rekoh...prohujao s vihorom, ali...kad bi barem još samo jednom...i bez ispovjedne tajnosti...mogla s njime porazgovarati...čuti od njega kritiku koja bi me natjerala u plač...samo još jednom... Oh Bože, pruži mi još jednu priliku!!! A Grgach...obožavam ga...stvarno je moj anđelek...ali...njega sam ja izgurala iz svog života...ne namjerno, naravno...ali on je taj prema kojem sam iskazala najviše svoje kontradiktornosti...primjerice: Imam vremena za prijatelje? Imam vremena za razgovor? Imam problema? Povjeravam se prijateljima? Na sva ova pitanja odgovori su svi nekako neprikladi... za mene u tim situacijama...uz ta pitanja...nema točnih odgovora... Otpisala sam tog čovjeka svojim ignriranjem...svojim blebetanjem gluposti...svojom ispraznošću...i žao mi je zbog toga, ali...ispovjediti se NEĆU!!! Znam, i nebo će mi se srušiti na glavu...može!!...ali ne mogu...ja u crkvu više ne mogu ući!!! Sramim se sebe kao što se drugi mene srame... I ne može mi nitko tvrditi da to nije istina jer sam sve to na svoje oči vidjela...i sada...kada pucaju svi šavovi...kada umirem u svojim mislima...sada sve to izlazi na vidjelo...sve u mojoj glavi!!! Osjećam sram...grižnju savjesti...ali kao što rekoh, sada mi sve to izmami smješak... Nekako mi zatitra neki živac i pokažem zube na svaku svoju grešku...nekako ludo, znam...ali...tko je u današnjem svijetu imalo normalan??
Dobro došli na moj blog...ovo su ispovijesti opasnog (i poremećenog) uma!!!


Ovaj post...ne mogu ga opisati...Ne razumijem niti jednu riječ koju sam napisala... ETo, promijenite mišljenje o meni...ako uopće tko ovo čita...i znajte da ste mi potrebni... Ove su misli izašle vjerojatno jer sam pod snažnim utjecajem hormona i pms-a koji me piči na sve strane...ali plaši me sama pomisao da takve misli postoje, čak i duboko u meni...ali postoje!!!! Bojim se...
Ipak, barem imam svoju ljubav...barem mi je u nekom trenutku lijepo u životu... Maknem se od svega u njegovom naručju i...sretna sam!!! Barem na tren...
Uff...mislim da je krajnje vrijeme da se ova predstava završi... Gasite ta svjetla!!! Zašto još te kamere gore??!! Idemo na godišnji!!! Svima je potreban odmor!!! Svjetla se gase...i one najmanje lampice...i nestaje svaki šum...

Ne krivite me...molim vas...ovo mi je samo ispušni ventil!! Volim vas sve...volim te mačak!!! Pusa


Nisi se probudila...
zato nisi vidjela...
igrale su sjene!!!

Nek te dobri duhovi
i kraljevski orlovi
čuvaju od mene!!!


No comments: