03 May 2007

DOWN HERE...IN THE MIDDLE OF NOWHERE...



Inspirirano mislima jednog anonimusa...


Zašto te ne volim? Radost je druge voljeti, al ja nisam sretna...
Zašto te ne tješim kad si tužan? Želja mi je tješiti te, al i sama sam žalosna...
Zašto ti ne pružam oslonac kad si slab? Pružam ti ruku pomoći, al i sama sam shrvana...
Zašto nisam tu kad me trebaš? Želim ti doći, al i sama te trebam kraj sebe...
Zašto ti ne posvećujem pažnju? Dala bi ti i taj komad sebe, al se osjećam potpuno beskorisno...
Zašto ti ne darujem sebe kad se osjećaš praznim? Jer se i sama osjećam ispraznom...
Zašto ti ne pružam zaklon u vremenu straha? I sama tražim da me netko ponese na leđima...
Zašto nisam uz tebe na tvome putu? Jer sam i sama skrenula sa svoga...
Zašto ne dolazim kada me zoveš? Prevelika je tama i buka u noći gdje se skrivam...
Zašto te ne tražim kada se izgubiš? Od umora sam zaspala prije nego sam te našla...
Zašto ti nisam lahor u vrućini? Jer me umor svladao...
Zašto ti ne dajem oprost kada ga tražiš? I sama sam potrebna oproštenja...
Zašto te ne oslovljavam sa "ti"? Jer sam i sama sebi stranac...
Zašto ti se ne dajem na dar? Sama sebi sam preskupa stvar...
Zašto te prisiljavam na nešto? Jer se i sama opirem svemu...
Zašto nisam tvoje svjetlo na obzoru? Jer i sama čučim u mraku...
Zašto nisam hrana u tvojim danima gladi? Kruh života je meni neznana stvar...
Zašto ti nisam vjerna? Jer sam i sama sebi nevjerna...
Zašto te ne slušam kad govoriš? Jer sam i sama potrebna razgovora...
Zašto u meni ne vidiš istinu svog srca? Srce je moje razbijeno ogledalo...
Zašto te neću pohoditi kada si zarobljen? Jer i sama sjedim okovana svojim grijesima...
Zašto te ne mogu izlječiti? I sama sam puna rana koje ne žele zacijeliti...
Zašto te ne očistim ako se uprljaš? Jer i sama spašavam samo svoju prividnost...
Zašto me shvaćaš kao suparnika? Jer se postavljam iznad tebe...
Zašto me ne možeš pogledati u lice? Ne možeš pronaći me oko sebe, ja sam u skrovitosti svoje noći...
Zašto ti nisam saveznica? Jer sam i sama sebe odbacila...
Zašto sam te zaboravila? Zaboravila sam i sama sebe...
Zašto nisam kraj tebe? Nisam više kraj nikoga...
Zašto ne čuješ moju riječ? Jer istinsku Riječ nastanjenu u meni ne dijelim s drugima...

Oni koji će opet prepoznati svoje misli i opaske nek ostave comm...spremna sam otkupiti autorska prava jer su mi originalne riječi predobre...=) kog zanima nek prošvrlja linkichima za moje najdraže blogere...ovo je više anđeoska poruka u originalu...=) Ja sam je totalno prizemljila...Netko me pitao što vidim iza svega ovoga... Vidim sunce na obzoru...novo jutro što se budi...samo za mene...i razmiče tminu u mom životu...otire svaku suzu iz mojih očiju... Ovo je valjda samo faza...barem u nekim segmentima...definitivno ne svim...=) samo ću reći: Zovi, samo zovi...i ozdravit će duša moja...



2 comments:

Anonymous said...

...jos sam tu, tu kraj tebe.

Anonymous said...

Ako vidiš sunce onda nema straha! Gledaj u Sunce i vidjet ćeš što se vidjeti ne može! Nije dobro da se čovjek stalno okreće iza sebe!