02 May 2007

TKO IMA SLABO SRCE NEKA NE ČITA...TKO ČITA NEKA NE ZAMJERI




I bijes...i bol...i tuga...strune mog života...



Eto, svašta se čovjeku zamjera...da se ne zna oblačiti...da se ne zna ponašati...da nije odgovoran...pa tako i meni. Ne, to nisu zamjerke...to su savjeti ili pak iskreni osjećaji... Hmm, mogu li povjerovati u takve riječi? Mislim da neće ići... E da, i ono pitanje: Tko je mene odgojio? Mnogi me to pitaju...pa i moja vlastita majka...jer njezine kriterije i vizije više ne zadovoljavam. Frendovi su si to pitanje uzeli za moto odnosa između nas...iako neki preferiraju ono: "E škrtice, kolko daješ tolko primaš...pa si razmisli u kojoj si ti poziciji!! " Da...i meni su te onako favoriti u borbi za prvo mjesto u natjecanju za najbolji prijateljski savjet koji mi daju ljudi. Pobjednika ćemo proglasiti za par tjedana kad se maknem na sigurnu udaljenost... Poruka odmah: ako ostanem, to znači da nemate sreće u životu i da ćete se morati strpiti do jeseni. Eh, ta jesen... mislim da će mi se cijeli život okrenuti naglavačke i naopačke kad dođe taj deveti mjesec...taj rujan...rujno vince-moj budući najbolji prijatelj. =) da, zvučim kao zadnji kroner...ali ne...mene ne treba slati na lječenje i odvikavanje...to je samo uzaludno trošenje novca i živaca onih divnih teta u sanatorijima...a mi drugima ne želimo ništa nažao činiti, zar ne? =) hehe! Moje dvije najdraže stilske figure: sarkazam i ironija...moje strukture rečenica otkrivaju i tajnu opsesiju oksimoronom, al to je javna tajna...=)
Ako se odmaknemo od svih ovih mojih digresija i filozofskih komentara, koji ionako svima idu na živce (najbolji su mi komentari:"Hoćeš ti reći ili da odem na kavu dok se ti napokon ne izraziš???"), vidjet ćete da ja nisam sposobna imati dobar odnos s ljudima oko sebe...da, to je jednostavo moj defekt... Tko je rekao da svi ljudi nisu defektni? Ja jesam!! Ja to jednostavno ne mogu... Poseban su primjer moji odnosi s dečkima... naročito bivšima... Uff, u tome sam maher... Knjiga koja bi opisivala to područje zvala bi se: "Kako od sebe napraviti budalu u svakoj prilici?"...mislim da bi bila bestseller!! =) Druga kolona je family...taj zlatni odnos sadrži nebrojena izderavanja na dedu...svađa i vrijeđanje brata...odgovaranje mami i zanemarivanje svojih obaveza...a tek Miško...znam da bi bio red da ga hranim i čistim...il da bar znam kak izgleda, al nemam pojma... sve je to mutno, moja Beatriče, sve je to mutno oko nas...
Ništa mi više ne predstavlja takvo nekakvo veselje koje bi osjećala...kao poticaj...kao vrijedno iskustvo...kao tajnu skrivenu u drugima... Ne, pretvorila sam se u jednu veliku, jednoličnu, monotonu NAVIKU!!! Sve mi se čini bezobličnim i ispraznim te manje važnim od nečeg drugog...od čega? Ne znam, jer upravo SVE stvari odbacujem od sebe i zanemarujem...stišćem zube i valjda se duboko u sebi nadam da će sve proći i da će samo nestati... Vjerujte mi samo na riječ da svega toga nisam svjesna... Moj pogled je taman, mutan...riječi su prazne i beznačajne...kretnje usporene i sablasne...koraci teški i umorni. Gdje da stanem? Ne znam... nema nigdje klupica za sjesti...a previše sam umišljena da bi sjela na travu...
Parni Valjak je rekao: "samo ne daj, ne daj nikada da nam ljubav bude navika..." al i to sam učinila... Ja ne znam voljeti. Živjela sam u iluziji da znam, al prevarila sam se kao nikada... Gadna je to bila spoznaja, al vrijedna... Barem shvaćam zašto me nitko ne poznaje...sve manje ljudi okružuje...i sve manje ljudi shvaća, razumije... Ne krivim nikoga izuzev sebe!! Ne brinite! Znam što mi je činiti i to je moja zadnja i najveća molitva...
Za Prvi Maj sam išla u Pleternicu, Požegu i Cernik... Taj me put mnogočemu naučio... Neke od stavaka su: ljudi su prijetvorni i uporno vjeruju da to mogu prikriti...sakrivati osjećaje je nešto najgore što možeš činiti...gledati druge kako uživaju u sreći zapravo je najveća tortura...voljeti dvije osobe jednako nije moguće...laž je slatka kao najslađi med, al bode kao najoštriji i najotrovniji žalac...svi koji su oko tebe uvijek te ostave...kad tad...onaj kojeg voliš nikad te neće primjetiti ili neće mariti za tebe u nadi da ne uništite ono divno što do sada posjedujete...
Neke su od ovih stvari moje totalne autosugestije kakve nemaju ni najokorjeliji sektaši...al govorim ono što mi je trenutno na duši...iako još uvijek držim visoku branu da se potpuno otvorim jer ne želim nikoga spominjati...nikoga time povrijediti... Zato sam u crkvi u Cerniku tako duboko molila da me Zovne malo glasnije...samo malo glasnije... Toliko želim ustrajati u jednoj stvari, al ne mogu zbog tolikih stvari...tolike vlastite lakomislenosti i kukavičluka...neodlučnosti i neustrajnosti... A tako bi željela...ma koliko god me drugi odgovarali...moj ljubek zna koliko ustrajem u tome...koliko to žarko želim...i hvala na podršci!! =) Najbolji si prijatelj...=)
Komentar i zaključak na ovaj post nemam...tko ima neka piše...ako se nije sablaznio...al pišu tamo u jednoj divnoj knjizi riječi jednog divnog čovjeka: "Blaženi oni koji se ne sablazne nadamnom!"...Za one skeptike i zgroznike možda idući post bude zanimljiviji...ili bar u neku ruku vedriji...a do tada...pusa! =) bez najdražih stilskih figura...


Volio sam jednom jako u životu svom,
Garavušu, garavušu, u sokaku svom.
Sve je ona meni dobro što ja znam.
Srce moje lažem sebi, bolje kad sam sam!





4 comments:

Anonymous said...

Ser, ser, ser...

Po tebi svi smo samo ser*****.

Nemaš pojma kak mi je drago kaj si javno objavila MOJE misli!

Da oću blog, napravio bi si ga sam.

Samo drugi put poštuj copywright!

FY!

Anonymous said...

E pa Goxi!
Ne znam o čemu pričaš, al vidim da si nekoga dirnula! Po reakciji duboko! Jako! No, mogu primijetiti, onako sa strane, kao stranac u noći, da ti samosažaljenje neće pomoći! Da živjeti u svijetu svojem ne vodi nikuda! Nisu ovo optužbe ili ser, kako kaže dolje potpisani FY, ako mu je je to ime, bojim ga se, jerbo imam svakave aluzije,... već je to poziv da kad već tako dobro analiziraš sebe u svakoj situaciji da onda iz te situacije vidiš i rješenje!
Ovo je poziv da ne tuguješ! Dobro je imati retrospektivu misli ali ne pomažu ako se u njima zakapamo!
Gore glavu! Što vidiš? Sunce? ili...
Reci što vidiš i saznat ćeš dalje moj odgovor!

Anonymous said...

e mala moja...pa tebe očito neke stvari peru više nego kaj sam mislila..al ne brini..znaš da sam bar ja tu i da na mene možeš uvijek računati..bilo to u pol 3 na msn-u il subotom na roštiljima...hm..vezala nas gajba.=))) ugl,znaš i sama da te jako puno volim..pusa.jopac

Anonymous said...

...volim ja tu Goxi...

...i to fest...

...i kad boli...