
Inspirirano mislima jednog anonimusa...
Zašto te ne volim? Radost je druge voljeti, al ja nisam sretna...
Zašto te ne tješim kad si tužan? Želja mi je tješiti te, al i sama sam žalosna...
Zašto ti ne pružam oslonac kad si slab? Pružam ti ruku pomoći, al i sama sam shrvana...
Zašto nisam tu kad me trebaš? Želim ti doći, al i sama te trebam kraj sebe...
Zašto ti ne posvećujem pažnju? Dala bi ti i taj komad sebe, al se osjećam potpuno beskorisno...
Zašto ti ne darujem sebe kad se osjećaš praznim? Jer se i sama osjećam ispraznom...
Zašto ti ne pružam zaklon u vremenu straha? I sama tražim da me netko ponese na leđima...
Zašto nisam uz tebe na tvome putu? Jer sam i sama skrenula sa svoga...
Zašto ne dolazim kada me zoveš? Prevelika je tama i buka u noći gdje se skrivam...
Zašto te ne tražim kada se izgubiš? Od umora sam zaspala prije nego sam te našla...
Zašto ti nisam lahor u vrućini? Jer me umor svladao...
Zašto ti ne dajem oprost kada ga tražiš? I sama sam potrebna oproštenja...
Zašto te ne oslovljavam sa "ti"? Jer sam i sama sebi stranac...
Zašto ti se ne dajem na dar? Sama sebi sam preskupa stvar...
Zašto te prisiljavam na nešto? Jer se i sama opirem svemu...
Zašto nisam tvoje svjetlo na obzoru? Jer i sama čučim u mraku...
Zašto nisam hrana u tvojim danima gladi? Kruh života je meni neznana stvar...
Zašto ti nisam vjerna? Jer sam i sama sebi nevjerna...
Zašto te ne slušam kad govoriš? Jer sam i sama potrebna razgovora...
Zašto u meni ne vidiš istinu svog srca? Srce je moje razbijeno ogledalo...
Zašto te neću pohoditi kada si zarobljen? Jer i sama sjedim okovana svojim grijesima...
Zašto te ne mogu izlječiti? I sama sam puna rana koje ne žele zacijeliti...
Zašto te ne očistim ako se uprljaš? Jer i sama spašavam samo svoju prividnost...
Zašto me shvaćaš kao suparnika? Jer se postavljam iznad tebe...
Zašto me ne možeš pogledati u lice? Ne možeš pronaći me oko sebe, ja sam u skrovitosti svoje noći...
Zašto ti nisam saveznica? Jer sam i sama sebe odbacila...
Zašto sam te zaboravila? Zaboravila sam i sama sebe...
Zašto nisam kraj tebe? Nisam više kraj nikoga...
Zašto ne čuješ moju riječ? Jer istinsku Riječ nastanjenu u meni ne dijelim s drugima...
Oni koji će opet prepoznati svoje misli i opaske nek ostave comm...spremna sam otkupiti autorska prava jer su mi originalne riječi predobre...=) kog zanima nek prošvrlja linkichima za moje najdraže blogere...ovo je više anđeoska poruka u originalu...=) Ja sam je totalno prizemljila...Netko me pitao što vidim iza svega ovoga... Vidim sunce na obzoru...novo jutro što se budi...samo za mene...i razmiče tminu u mom životu...otire svaku suzu iz mojih očiju... Ovo je valjda samo faza...barem u nekim segmentima...definitivno ne svim...=) samo ću reći: Zovi, samo zovi...i ozdravit će duša moja...


2 comments:
...jos sam tu, tu kraj tebe.
Ako vidiš sunce onda nema straha! Gledaj u Sunce i vidjet ćeš što se vidjeti ne može! Nije dobro da se čovjek stalno okreće iza sebe!
Post a Comment