11 May 2007

CRAWLING IN MY SKIN...THESE WOUNDS THEY WILL NOT HEAL...



neka mi ne svane...nek me nema...nek me ne bude...


Eto...i kad čovjek pomisli da je napokon nešto krenulo nabolje, sve ti se odmah sruši natrag na glavu. I pogode te u glavu stare školske knjige...stare uspomene...stare pogreške... Toliko o tome da sam u životu išta uspjela riješiti. Dobro, škola napreduje, al i to zapinje baš sad kad bi trebalo sve otklizati na dobrim ocjenama prema već duuuuuuugo priželjkivanom kraju. Gubim koncentraciju? Ne! Naprotiv, iznenadila sam samu sebe koliko sam toga stigla napraviti i preživjeti bez previše ekstremnih egzibicija poput cjelonoćnog učenja i bdjenja uz kompjuter...ne, čak sam se i naspavala. =) a to mi je veoma bitno...san za dobar ten...=)
U čemu je onda problem? Šutim, ali slutim...a to je moj najveći strah (uz još njih milijun i dva). Kupila sam već jednosmjernu kartu za highway to hell...al zar to mora značiti da već sad kreće životna muka i zajebancija sa samim sobom? Ma dajte ljudi...ne može biti!! Ja hoću natrag!!! Toing...i eto još jedne knjige meni u glavu...
Prijatelji...tako divna stvar...tako potrebna stvar u životu, ali i tako komplicirana stvar da nekad gubim glavu kao ovih dana. Govorim i činim stvari za koje nisam svjesna...to jest, svjesna sam samo toga da činim drugima nažao....da me netko pita zašto, ja bi ga prvo pitala što? o čemu govoriš?...ispraznost riječi kod mene je dosegla vrhunac...za neka djela još ima praznih mjesta, ali se nadam da nikada neće biti popunjena.
I tako...danas skoro ostala bez jedne super frendice...moje male sunčice...bez najboljeg prijatelja jer se ponašam ko kreten...i to kreten izvan konkurencije... Najgore je što sam svjesna da se moram prestati ponašati tako, al nemrem!!! i prestanite me pitati što mi je!!!!!!!!!! NE ZNAM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Hoću trčati...vrištati...pobjeći...a da nikoga ne vidim jer ću opet nekoga povrijediti...opet iznova vidjeti druge kako me vide u nekom drugom svjetlu... Al kod mene NE POSTOJI DRUGO SVJETLO!!!! Ja nisam zla!!!! KOd mene nema dark side of the moon, već samo prolazni oblaci... PA KOJI JE ONDA OVO K*****!!!!?????!!!! Šizim...gotova sam...popucala po šavovima... Andrej, ako ovo čitaš..znaj da ti je Goga tvoja...ah, bio si u pravu da nikad nisam bila normalna...da sam neki freak i s pravom si se sablažnjavao... FY je imao pravo ljutiti se na mene...samo se igram tuđim osjećajima...samo tražim samosažaljenje i žaljenje drugih... Zašto nisam poslušala svog Ninkovića????!!!!! I otišla... kao i on... otišla od onoga što me počelo sputavati... u čemu se više nisam pronalazila... Prokleta ona pjesma... proklete riječi... a blagoslovljene uši koje ne čuju moj vrisak... i blagoslovljene oči koje ne vide ove moje napisane riječi... ali morala sam... morala sam nekako... samo malo... da se ispucam... da se isplačem... kad sam sama... ovaj blog je onda jedini spas mom razumu... da ga ne izgubim...
Eto... tko je stigao do ovog retka valjda me žali ili kritizira ili potvrđuje svoje misli o tome kako se samnom ne valja družiti... al zato neću srušiti ovaj post, a ni ovaj cijeli blog...kao neki... Živim sa svojim usponima i sa svojim padovima... tko hoće ostati uz mene, dobrodošao je...tko želi otići, neka ode...ja za njim više neću ići...
Sad samo želim završiti svoju misao koja još uvijek obilno navire u mojoj glavi... samo želim poslati poruku svom Šinkecu i reći mu koliko ga volim...svoju Martinčicu zagrliti najjače što mogu... od tolikih ljudi tražiti oprost... Bacite kamen...nisam dostojna...
idem!! vjera će me moja spasiti...


1 comment:

Anonymous said...

goxić moja, prekritična si sama prema sebi- svi mi imamo svoje uspone i padove, i koliko god to htjel- ne možeš stalno bit s osmijehom na usnama... svi mi popizdimo prije ili kasnije (ko ja na onom postiću na kojem si ostavila komentarčić)- al vjeruj mi, stres će se skoro potpuno povući 23.5. u 8:00 navečer kad škola NAPOKON BUDE GOTOVA! do onda nek nas ljudi malo trpe- ipak smo maturanti tjedan dana prije kraja- to treba (po)štovat... i remember- ak kaj trebaš sam reci- ipak se nalazim 10cm lijevo od tebe u školskoj klupi... e da- i nije pusim te, nego pusam te... KISSAČ