SAMO ZA TAJ OSJEĆAJ...

Pozdrav ljudovi moji najmiliji!! =)

Prvo kaj ću reći je da se najdublje ispričavam kaj nema posticha tak dugo. Znam, već su neki proglasili zastaru mog slučaja, al nisam ja odustala...stalno razmišljam o svom malom blogu... Ah, ta škola..jel itko shvaća moje patnje? Tjedan dana non stop učiti...ne znam uopće kak mi je mozak čitav... Al znate kaj? Ponosna sam na sebe. Stvarno sam ovaj tjedan većinu riješila...sad da vidimo rezultate...uff...gadno...al nadam se najboljem. Jedina stvar zbog koje sam ljuta na sebe je maturalni rad!! Jooj, uzmem si tako dobru temu i onda je ostavim za zadnji čas... sutra i tijekom ovih kratkih praznika samo to radim..uz pojedine pauze u kojima učim nekaj za idući tjedan. Molim štovane čitatelje da mole za mene...da drže fige ak ne vjeruju u snagu molitve il kaj god drugo...al pomoć mi nekakva treba. Ne možete mi pomoći naučiti...to radim sama...bar se trudim...al jedna duhovna perspektiva pomoći definitivno poželjna. =) unaprijed hvala...=)
Mnogi su me pitali dal sam se možda zaljubila... Istina je da je prije nekoliko dana...hvala bogu...završila jedna faza koja me "prala" nekih dva mjeseca kad sam bila totalno zbunjena...živjela u nekom svom svijetu..ne marila za većinu stvari...samo ja, moje lude misli i srce... Taj organ...ta sprava...tko ju je izmislio? u taj klan "ubijmo-čovjeka-u-pojam" spada još i savjest. Dve fatalne žene (ili muškarca hehe) svakog čovjeka... =) mene su obje uhvatile u klinč i ne puštaju... Srce vodi politiku izolacionizma-imaš jednu misao...jedno sunce na obzoru...i samo za to živiš...fućkaš školu...fućkaš frendove...fućkaš family... Samo ti je na pameti...vezala nas gajba...ili ipak možda koja stvar od Zabranjenog Pušenja...ili koja Garavuša...a možda samo World hold on? nemam pojma koja bi pjesma opisala moje stanje...!!! a ne...mislim da mi je lagano dosta tog jukeboxa koji u meni svira... Jezuš, kaj ne zna nikaj drugo? možda moram ubaciti više love... PKIZM!!! =)
I živim ja s tim...i popuštam u školi... Trzajna ozljeda vrata...2 promila alkohola u krvi (ma kaj muljam, čak ni nemrem pit kak spada)...i dobri stari evergreeni za drapanje srca... To je moj život u zadnja dva mjeseca, a mislim da i dalje...=) kao što se može vidjeti na slici...s kojom se potpuno poistovječujem...sve BIH dala i JESAM dala za ljubav... To je feeling kojeg čovjek MORA osjetiti. Neki ga se boje zbog moguće patnje i tuge...al to su sve tri sestre blizanke...jedna maloprije, a dvije kasnije...Znao je Gibo o čemu priča...=) ja se toga..barem više u svom životu... ne bojim!! Još mi donošenje odluka stvara određene teškoće, al sve je relativno i sve se da izgurati do kraja... Guraš život nekim putem...malo ga šutneš...on pojuri naprijed..ti trčiš za njim...i jurite nekim putem... E sad, da mi netko može reći jel idem dobrim putem?
Neću više trkeljati gluposti jer od umora već gubim nit... Samo ću reći da se za ljubav vrijedi živjeti...moj mali život mi je to već dao do znanja...=) i hvala mu na tome...=) a sad idem pajkiti...sanjati da me debelim morem vozi starii ruzinavi brod...kraj mene boca Dalmatina...dragi me prska vodom dok sunce piči...roštiljat ćemo kasnije...=)=) hehe! =P
Do idućeg posticha koji će nadam se biti puno brže napisan nego ovaj... Eh, ta škola...shvaćate me, zar ne? PUSA!!!

Kud plovi ovaj brod što ljude odnosi?
i da li itko zna što more sprema?
kud vodi ovaj svijet kojim smo krenuli?
od svega samo znam- povratka nema.
Kud plovi ovaj brod što srce odnosi?
taj put je tako dug, a luka nema...
Na moru ljubavi i pučini sna,
u plavom beskraju uvijek ostat ću ja...