Pusti da te vodim...

Uzmi me, to je sudbina...

Ljubavi moja, ovdje sam!
Čujem tvoj zov izdaleka,
kako me zoveš, kako me trebaš.
I dolazim...
Vjetar me nosi na dlanu, krila se moja šire
samo da me što prije do tebe odnesu.
Osjećam kako te tuga obuzima,
neka tama gasi svjetlo što mi je uvijek od tebe dolazilo.
Dolazim ljubavi!

Tražim te u ovim prostranstvima nebeskim.
Gdje si se sakrio?
Tko mi te tako daleko odveo?
Bijes u meni ključa, srce želi iskočiti iz grudi.
Stotine bubnjeva u meni sviraju pjesmu tuge,
pjesmu panike i straha.
Gdje si ljubavi moja?

I nalazim te kako na koljenima klečiš
i plačeš...
tako bespomoćan, tako potrebit utjehe.
Bacam se do tebe i pridižem ti glavu.
Oči boje smaragda sada su mi se činile
sjajnije no ikada
i ona poznata iskra još je tinjala u njima.
Reci mi ljubavi, tko mi te ranio?
Reci mi ljubavi, kako da ti pomognem?
Ne brini, ovdje sam!

I pogledom me prostrijeliš.
Tvoj pogled poput hladnog koplja
probode mi srce
i klone mi glava od silne boli.
No, ne odustah.
Podižem pogled, oči pune suza,
i smješim ti se.
A tebi usne zadrhte i zazoveš moje ime.
Ja te čvrsto privinem na grudi
i darujem ti ono najljepše što imam.
I volim te...

Svjetlost neka naglo zasja,
snaga neka raširi nam krila,
vjetar neki zamrsi nam kosu.
Hajdemo ljubavi, u naše nebesko gnijezdo.
Hajdemo odavde!
Daleko od ove boli i muke.
Nitko te neće više povrijediti!
Primi me za ruku i slijedi me!
Vrijeme je da i ja budem tvoj anđeo,
tvoja utjeha, tvoja zaštita.

Pusti da te vodim...

Volim te. <3