Što znate o meni?
Znate toliko puno, a opet toliko malo jer me ne shvaćate. Hehe! Paradoksalno, zar ne? I nije bitno koliko se dugo znamo...ipak vam predstavljam jednu zagonetku koju priznajete nije lako riješiti niti shvatiti. =D Neki se s time lako nose, neki se polako trude shvatiti svaki moj potez, a neki me jednostavno ignoriraju. Neka, nije svatko za svakoga. Taj san mi se odavno rasplinuo. No, nešto znate o meni. Da vidimo... Znate da živim s bratom, mamom i dedom. Da je moj deda ona legenda s kojom kupujem cugu, a da tata živi u Samoboru sa svojom novom obitelji i da sam pretprošle godine dobila polusestru Vitu. Od kućnih ljubimaca imam Miška Leđnog...moj mali princ kojeg sam tako nazvala jer non stop pliva leđno (ne, ne čuvam uginulu ribu u akvariju)! =D Znate da sam prva godina faxa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i da vrijedno studiram talijanski i portugalski. Možda i znate da me na to motiviralo animatorstvo kad su u Zagrebu bili mladi na dočeku nove godine u organizaciji Taizea. Možda i niste... Znate da mi je najdraže jelo pomfrit i pečeno meso, ali da u biti mogu pojesti sve...da ne postoji nikaj kaj ne bi barem probala ako ništa drugo. Dobro, jednu stvar nikako ne mogu jesti, a to je sami jogurt! Ostalo mi dajte, al to jednostavno nemrem! =S Znate da znam kuhati i da najviše volim raditi tjesteninu na svoje neke razne načine. =D Znate da se bavim planinarstvom ali da sam trenirala i atletiku i košarku i da pratim sport te da se kladim! =D Znate da volim popiti s ekipom vani i da sam vjerojatno najotkvačenije partijanerka koju su mnogi upoznali. Rijetki mi pariraju! =D Znate da najviše volim Jeger ali da sam probala i mnoge fine rakije. No, da u biti nisam ovisna o tome...i da u biti pijem samo kad sam s ekipom (ili s dedom sama =P). Znate da slušam od muzike skoro sve i da volim filmove. Znate da se obožavam smijati. Znate da sam veoma tolerantna (možda i previše) i znate da vjerujem u ljude koliko god bila očita njihova pokvarenost. Znate da pamtim svaku sitnicu koja me usrećuje i znate da neke (ili većinu) stvari uzimam previše k srcu. Dobro...mislim da je to sve. Ako sam koju stvar preskočila, znate da ju znate i to o meni! =D
Što ne znate o meni?
Ne znate da nisam preboljela smrt svoje bake. Ne znate da sam teško bolesna. Ne znate da mi fali jedan zub (al baš ono za trajno =P). Ne znate da me auto bio pogazio...i da sam opet skoro nastradala prošli ponedjeljak. Ne znate da svaki dan joggiram po nasipu. Možda znate da patim od nesanice, al ne znate što me drži budnom. Ne znate da pišem pjesme. Ne znate da sam napisala i jedan roman (šteta smao kaj mi se izgubio primjerak). Ne znate da mi je fetiš pamtiti registracijske tablice. Ne znate da prepoznajem od frenda auto po zvuku auspuha. Ne znate da sam bila u zatvoru. Ne znate da sam se najbolje napila kad sam bila s mamom u Malom Medi (ili to znate =P). Ne znate da zbog čega žalim. Ne znate imam li dečka. Ne znate o čemu u ovom trenutku razmišljam. Ne znate čega se u ovom trenutku bojim. Ne znate čemu se nadam. Ne znate što bih željela. Ne znate da sam se htjela zarediti...i da to i dalje želim. Ne znate da sam izgubila osjećaj za Boga. Ne znate koliko se dugo nisam ispovjedila. Ne znate koga volim, a ne smijem. Ne znate za kie patim. Ne znate tko me zbunjuje. Ne znate tko me najiskrenije voli. Ne znate da postoji čovjek s kojim bi proputovala svijet ili barem ostala cijeli dan s njime...bez prestanka. Ne znate s kime spavam. Ne znate jesam li ikada s kime spavala. Ne znate tko mi je sve u krevetu (imam li igračaka). Ne znate čije su slike na mom stolu, na mom ormaru. Ne znate mislim li ikada na vas...i po čemu vas pamtim. Teška pitanja... Vjerujte, odgovori na njih su još teži.
No, želim da zapamtite jednu stvar: moj blog je odraz mojih misli koje me nekad progone (u zadnje vrijeme često). Blog mi je svojevrsni ispušni ventil. Kome sam dala adresu, znači da mi je veoma poseban. I mislila sam da naše prijateljstvo ili kaj god da postoji između nas neće narušiti neka hrpetina misli, maštarija ili pak praznih stihova nikome posvećenih. Čini se da sam se prevarila... Nemojte misliti da sam neka depresivka. Samo prolazim kroz teško razdoblje koje se maaaaaaaalo odužilo. To je sve! I blog mi je samo ispušni ventil. Ako vam se ne sviđa, bolje više nemojte čitati...nemojte dolaziti...al smao me nemojte zaboraviti...onakvu kakva sam oduvijek bila i takva i ostala. Nasmješena, uvijek za neku zezanciju i provod. Za pomoć, za slušanje, za savjet... Što god. Ne zaboravite to!
Eto...malo konkretnih riječi nakon samo stihova. Sve je u redu. Ja sam sad dobro. Posvetila sam se učenju jer iduća tri tjedna moram bez odmora odraditi. Držite mi fige da uspijem. MIslim na sve vas koliko god to loše pokazivala. NIsam savršena osoba, dapače, veoma sam loša...al ipak...imam ono malo sjaja koje mi je Gospodin dao. I to čuvam u sebi...i to vam darujem.
Čujemo se još...
Pusa...svima...
Znate toliko puno, a opet toliko malo jer me ne shvaćate. Hehe! Paradoksalno, zar ne? I nije bitno koliko se dugo znamo...ipak vam predstavljam jednu zagonetku koju priznajete nije lako riješiti niti shvatiti. =D Neki se s time lako nose, neki se polako trude shvatiti svaki moj potez, a neki me jednostavno ignoriraju. Neka, nije svatko za svakoga. Taj san mi se odavno rasplinuo. No, nešto znate o meni. Da vidimo... Znate da živim s bratom, mamom i dedom. Da je moj deda ona legenda s kojom kupujem cugu, a da tata živi u Samoboru sa svojom novom obitelji i da sam pretprošle godine dobila polusestru Vitu. Od kućnih ljubimaca imam Miška Leđnog...moj mali princ kojeg sam tako nazvala jer non stop pliva leđno (ne, ne čuvam uginulu ribu u akvariju)! =D Znate da sam prva godina faxa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i da vrijedno studiram talijanski i portugalski. Možda i znate da me na to motiviralo animatorstvo kad su u Zagrebu bili mladi na dočeku nove godine u organizaciji Taizea. Možda i niste... Znate da mi je najdraže jelo pomfrit i pečeno meso, ali da u biti mogu pojesti sve...da ne postoji nikaj kaj ne bi barem probala ako ništa drugo. Dobro, jednu stvar nikako ne mogu jesti, a to je sami jogurt! Ostalo mi dajte, al to jednostavno nemrem! =S Znate da znam kuhati i da najviše volim raditi tjesteninu na svoje neke razne načine. =D Znate da se bavim planinarstvom ali da sam trenirala i atletiku i košarku i da pratim sport te da se kladim! =D Znate da volim popiti s ekipom vani i da sam vjerojatno najotkvačenije partijanerka koju su mnogi upoznali. Rijetki mi pariraju! =D Znate da najviše volim Jeger ali da sam probala i mnoge fine rakije. No, da u biti nisam ovisna o tome...i da u biti pijem samo kad sam s ekipom (ili s dedom sama =P). Znate da slušam od muzike skoro sve i da volim filmove. Znate da se obožavam smijati. Znate da sam veoma tolerantna (možda i previše) i znate da vjerujem u ljude koliko god bila očita njihova pokvarenost. Znate da pamtim svaku sitnicu koja me usrećuje i znate da neke (ili većinu) stvari uzimam previše k srcu. Dobro...mislim da je to sve. Ako sam koju stvar preskočila, znate da ju znate i to o meni! =D
Što ne znate o meni?
Ne znate da nisam preboljela smrt svoje bake. Ne znate da sam teško bolesna. Ne znate da mi fali jedan zub (al baš ono za trajno =P). Ne znate da me auto bio pogazio...i da sam opet skoro nastradala prošli ponedjeljak. Ne znate da svaki dan joggiram po nasipu. Možda znate da patim od nesanice, al ne znate što me drži budnom. Ne znate da pišem pjesme. Ne znate da sam napisala i jedan roman (šteta smao kaj mi se izgubio primjerak). Ne znate da mi je fetiš pamtiti registracijske tablice. Ne znate da prepoznajem od frenda auto po zvuku auspuha. Ne znate da sam bila u zatvoru. Ne znate da sam se najbolje napila kad sam bila s mamom u Malom Medi (ili to znate =P). Ne znate da zbog čega žalim. Ne znate imam li dečka. Ne znate o čemu u ovom trenutku razmišljam. Ne znate čega se u ovom trenutku bojim. Ne znate čemu se nadam. Ne znate što bih željela. Ne znate da sam se htjela zarediti...i da to i dalje želim. Ne znate da sam izgubila osjećaj za Boga. Ne znate koliko se dugo nisam ispovjedila. Ne znate koga volim, a ne smijem. Ne znate za kie patim. Ne znate tko me zbunjuje. Ne znate tko me najiskrenije voli. Ne znate da postoji čovjek s kojim bi proputovala svijet ili barem ostala cijeli dan s njime...bez prestanka. Ne znate s kime spavam. Ne znate jesam li ikada s kime spavala. Ne znate tko mi je sve u krevetu (imam li igračaka). Ne znate čije su slike na mom stolu, na mom ormaru. Ne znate mislim li ikada na vas...i po čemu vas pamtim. Teška pitanja... Vjerujte, odgovori na njih su još teži.
No, želim da zapamtite jednu stvar: moj blog je odraz mojih misli koje me nekad progone (u zadnje vrijeme često). Blog mi je svojevrsni ispušni ventil. Kome sam dala adresu, znači da mi je veoma poseban. I mislila sam da naše prijateljstvo ili kaj god da postoji između nas neće narušiti neka hrpetina misli, maštarija ili pak praznih stihova nikome posvećenih. Čini se da sam se prevarila... Nemojte misliti da sam neka depresivka. Samo prolazim kroz teško razdoblje koje se maaaaaaaalo odužilo. To je sve! I blog mi je samo ispušni ventil. Ako vam se ne sviđa, bolje više nemojte čitati...nemojte dolaziti...al smao me nemojte zaboraviti...onakvu kakva sam oduvijek bila i takva i ostala. Nasmješena, uvijek za neku zezanciju i provod. Za pomoć, za slušanje, za savjet... Što god. Ne zaboravite to!
Eto...malo konkretnih riječi nakon samo stihova. Sve je u redu. Ja sam sad dobro. Posvetila sam se učenju jer iduća tri tjedna moram bez odmora odraditi. Držite mi fige da uspijem. MIslim na sve vas koliko god to loše pokazivala. NIsam savršena osoba, dapače, veoma sam loša...al ipak...imam ono malo sjaja koje mi je Gospodin dao. I to čuvam u sebi...i to vam darujem.
Čujemo se još...
Pusa...svima...
