02 January 2008

NOVA GODINA...NOVA NADA...

Još samo krvi da ti dam
pa da umrem ti na rukama,
znam da samo nebo zna:
ti si meni sve u venama.

I na moja vrata zakucala je nova godina. Inače se s nekom nostalgijom okrenem...onako u toj novogodišnjoj noći...na sve ono što se dogodilo u protekloj. No, ove godine nisam. Ionako me previše proganja svaki od tih "prošlogodišnjih" zbivanja, tako da nije imalo smisla. Za promjenu sam pogledala naprijed, ne bi li već ovdje...na početku...vidjela što me čeka. Naravno, kroz taj se veo tajni ljudsko oko...ljudska spoznaja...ne mogu provući. Ostaje nam samo besciljan pogled u daljinu...u tamu što se proteže kroz 366 dana što su pred nama. Preostaje nam samo da malim, ali sigurnim koracima zakoračimo naprijed. Da...teško je to...naročito kad ne vidimo tlo pod svojim nogama, ali mora se ići dalje...mora se nastaviti naše životno putovanje ovim svijetom. I ja nastavljam...u Novu godinu ulazim sa vrećom želja i srcem punih nade da će biti bolje...da će se koja od tih željica i ispuniti. I tako stavljam osmijeh na lice i kročim naprijed.

Priznaj mi sada ko te je povrijedio,
jesen stiže, čuvam te od vukova
i mrzim onog ko je tebe ranio.
Otvori mi se, bit ću tvoje drugo ja.

Novogodišnji party ove je godine bio savršen! Destinacija jedinstvena, društvo savršeno, atmosfera odlična! Hehe! Ne, takvog provoda niste mogli naći u gradu Zagrebu, ni šire...u biti nigdje u Hrvatskoj, nigdje na svijetu... Hehe! Ove sam godine odlučila ostati doma! =D I ljudi moji, nisam zažalila ni trenutka! =D Mislili su neki da se šalim kad sam na pitanje "Di si za Novu?" odgovarala sa:"Ja, majka i 4 gajbe pive!". Hehe! Ne šalim se ja u svim stvarima! Iskreno, htjela sam možda...onako duboko u srcu i biti negdje u Gorici ili u Petrinji ili ne znam...negdje s prijateljima, ali ostala sam pri svojoj odluci. I kasnije kad sam pričala s prijateljima, svi su se dobro proveli, gdje god da su bili...i to me razveselilo! Eto Najdraža je moja pogriješila kad je rekla da bez mene nema dobrog provoda...=P Ima, ima! I boljeg! I tako sam ja ostala doma s mamicom. Bile smo budne uz apsurdni noćni program na televiziji...uz poneki skok za kompich ili pak malo više skokova u frižider!=D Buraz je već u 9 po običaju otišao spavati, DeeDeeLocks je u drugoj sobi lušao šansone, a ja i Majka...nije nam bilo kraja! Uspjele smo zlistiti 4 gajbe pive i još smo zlistile Jeger koi sam ja kupila za "posebnu prigodu" koja se nije dogodila...i šta sad? Da se baci cuga? NIKAD!! I popile to do kraja! Smijale smo se do 6 ujutro...bilo nam je savršeno! Tolko smo se ispričale, zezale...da nam ništa nije falilo! Dobro...možda koja sitnica...ali sad smo imale samo jedna drugu! Ostali nisu bili bitni... Najveći je smijeh naravno bio na temu policije koja nam ovaj put nije mogla ništa...za razliku od zadnjeg puta kad smo se ja i ona zajedno napile. Tad smo zajedno govorile koji je stari gad i digle smo cijelog Malog Medu u zrak. =D Al dobro...to, hvala Bogu, nije ušlo u gradske anale. =P=P Samo me je onaj trenutak ponoći malo odvukao iz tog savršenog trenutka...

Osjećam da nas veže ista sudbina,
u očima ti kristal, sva si lomljiva.
Mi smo silom djeca tuđih poraza.
Samo ja ti pijem suze s obraza.

U onom trenutku kad su se spojile kazaljke, zaželila sam želju... Imala sam žarku želju da je On sad kraj mene. Toliko sam želja imala...i gledala sam svoju obitelj...i mislila na prijatelje, ali sam se prvo Njega sjetila. On je meni falio! Toliko nedostajao da je u meni sve ključalo... A bio je toliko daleko. I tko zna hoće li se ikada vratiti... Možda hoće, možda neće. Sve je to i dalje izgubljeno, skriveno u ovoj magli...u toj tami što nam skriva sve što nam donosi nova godina. I mislila sam već bila tamo negdje na sjeveru Slovenije...ili možda u jednoj zgradi u Zapruđu...ili u nekom klubu u Zagrebu... Nije bilo bitno gdje, samo da to upravo jest: moje misli putuju njegovim stopama...kuda god išao! I sjetila sam se sna o anđelu koji me pronosi ovim svijetu držeći me na svojim rukama...nisam mu vidjela lice, ali sam u njega vjerovala. I možda opet griješim, možda srce ponovno za krivoga kuca...ali zar je to bitno? Kad se ionako osjećaji ne mogu mijenjati...barem ne odmah u danom trenutku. Zato...pustite me...ima vremena... Ova noć s majkom samo je prizvala one stare stihove...svaki gutljaj bio je jedna stepenica bliže stvarnosti... Ah ti snovi! Teško je uočiti granicu među njima i realnosti. Onda je za kraj bolje reći:"Bolje biti pijan nego sam!" (o starosti nećemo =P)

Ljubavi moja vidim ti u očima,
strašan strah u tebi sada počiva.
Zašto noćas kada vidim
da smo stvoreni za ljubav stoljeća?

I eto...tako je prošla moja novogodišnja noć. Idući se dan lijeno rodio nad obzorom...i osvanuo blaženi neradni utorak! I sjećam se svega...svakog trenutka... I iako sam rekla da neću, ipak bacam pogled unatrag i sjećam se... Svakog susreta...svakog druženja...svakog zgrljaja...svakog poljupca... I neka me vrag odnese ako zbog ikojeg žalim! Ne! Svaki je bio toliko savršen...koliko god on trajao...kome god da sam ga dala... I zahvaljujem na svemu! Na svakom prijatelju...na svima koji se ljute na mene...na svakoj suzi što sam za druge pustila...za svaku stvar koju sam za drugog učinila... Naravno, beskrajna hvala drugima na svakoj poruci koju su mi poslali...na svakoj dobroj želji koju su mi zaželjeli...za svaki savjet koji su mi udijelili... Hvala vam svima! Volim vas neizmjerno!

Vjeruj mi zbog tebe postojim,
nemoj nikada bol da osjetiš,
ja bit ću najbolji.

I predugo bi trajalo da nabrojim sve koje bi sada željela zagrliti, poljubiti...reći pokoju riječ. Stvarno, na veliku moju sreću i radost, ima vas puno. Ali nikoga nisam zaboravila. Na sve mislim. I koliko god da smo daleko, koliko god da se dugo nismo čuli...znajte da se ja sjećam. Svakog zajedničkog susreta...svake riječi koje smo razmjenili. Budite mi pozdravljeni dragi moji prijatelji...i oni koji mi i više od prijatelja znače. Moji vjerni pratioci...moja braća...moje sestre... Uvijek sam uz vas, koliko god to nekad slabo pokazivala. Pusa svima...

Još samo krvi da ti dam
pa da umrem ti na rukama,
znam da samo nebo zna:
ti si meni sve,
samo budi sretna zauvijek...

I pusa jednoj dalekoj ljubavi... Nedostaješ mi... Volim te...

2 comments:

Anonymous said...

Drago mi je kaj si se vratila...

...s mamom se definitivno najbolje opijati jer ti onda ne može kasnije niš prigovarati!!! :)))

Anonymous said...

joj,secem ja malo po tvom blogu,jos se nisam pripremila za citanje kad ono pogled mi stane ne stihovima meni jedne od najdrazih pjesama..ti si meni sve,luke nizetica...joj obozavam tu pjesmu
pusa,iva