POČIVAO U MIRU BOŽJEM...DOVIJEKA

"Kako došao tako i otišao...
i dabogda se više ne vratio!"
(epitaf dragom prijatelju)

Predragi!
Okupili smo se na ovaj prekrasan dan, kada nas žarko sunce s visina i vedro nebo pozdravljaju s osmijehom na licu, kako bismo ispratili našeg dragog prijatelja Kolokwieja! Napustio nas je u najtežim trenucima našeg života, kad nam je najmanje trebao, i na tome mu od srca zahvaljujemo. Jučerašnji dan bio je povod ovoj našoj današnjoj sreći. Naš brat preminuo je u zadnjoj klupi učionice A313 na trećem katu premilog Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nakon teške borbe s kroničnom bolesti, dragi naš Kolokwie se predao. Bila je to krvava bitka za vlastiti život o kojoj će se još dugo pisati, ali bratu našem nije bilo spasa. Gospodin ga je pozvao u svoje naručje da nas oslobodi muka. I na tome mu od srca zahvaljujemo. Kolokwie naš dragi bio je dobar prijatelj. Iz svakog od nas izvukao je onaj maksimum, onaj neviđeni trud. Žalosno je samo što je svoje posljednje atome snage usmjerio upravo protiv onih zbog kojih je on sam i postojao. Mogli bismo to tumačiti kao znak njegove izdaje njemu zasigurno dragih kolega studenata, ali nećemo mu ništa zamjeriti jer znamo da su njime upravljale Više Sile. I zato odajmo posljednju počast našem prijatelju Kolokwieju. Pogledajmo posljednji put na njegovo mrtvo tijelo s nadom da se nikada više ovako nećemo susresti.
Budi pozdravljen!
Sretno izgorio...!
Amen!

Otišao je, aleluja!
Aleluja! Aleluja!