09 September 2007

ZABRANJENA SUZA I ZAUVIJEK ZBOGOM...



Zbogom moja mala anđelka...

Najdraža moja...
Toliko smo snova zajedno snile...o toliko smo toga zajedno maštale...a vidi sad ovo... Tvoji se snovi ostvarili, a moji nisu. Željela sam te zagrliti još jedanput, ali ti mi to nisi dozvolila... Iskrala si se iz ovog svijeta samo kako bi što manje povrijedila ljude do kojih ti je stalo... Zašto malena? Zašto mi se nisi javila? Samo rekla da me voliš? Znam, znam ja to, ali opet... Toliko te volim!!! Kao da smo oduvijek bile sestre... Kakve prijateljice...ma ni best frendice...nego prave sestre...
Sjećaš li se kad smo zajedno ležale na travi...? Kada smo gledale u sunce i sanjale o idealnoj ljubavi...o princu na nekom bijelom konju koji će nas odvesti iz ovog tmurnog i pokvarenog svijeta... Sjećaš li se? Ja se sjećam kao da je jutros bilo... I boli me... Nisi mi rekla da si već upoznala svog princa... I evo sad te uzeo u svoje naručje i odnio od mene...od ovih tuga i ove tmurne doline... Srce mi se para... Pitam se je li to više od zavisti? Zavisti što si pronašla svoj mir, a ja još uvijek lutam bez odgoora...daleko od te ljubavi o kojoj smo zajedno sanjale... Molim te, vrati se!!! Obećala sam da ću biti mirna i da neću plakati onaj dan kad odeš od mene... Dobro, obećanje sam održala, ali više ne mogu!!! Suze su tu koje moram pustiti, bol je tu koju moram otjerati... A zašto sad više ne mogu? Zašto je svanuo ovaj ponedjeljak...tako miran...sunčan...kao svaki dan kad si se ti nasmješila?
Najdraža moja...
Pamtit ću tvoje prekrasne oči...koje su onako živo sjale unatoč tome što si se tako jako borila... Nitko to ne bi rekao, s obzirom koliko si pažnje pružala svima...ko da ti se u životu ništa loše ne događa... A nitko nije znao... Tolika snaga...tolika borba... Mislila sam da ćemo se zajedno iz toga izvući...kao što si ti mene spasila one davne 2000.godine... Toliko si mi trebala i bila si tu... One godine kad sam si željela oduzeti život od boli...ti si mi dala snage da nastavim... Jesam li ti ja uzela taj zadnji trag snage kojim bi se izvukla? Molim te, oprosti mi!!! =( ali znam...ti bi mi u tom trenu stavila prst na usta i š-šnula... rekla mi da i jest tako da je to bio tvoj najveći dar...i da si ga darovala svojoj seki...svojoj najboljoj prijateljici... Tako si mi rekla onaj dan kad sam sjedila uz tvoju postelju...kad si stigla kući jer su doktori digli ruke od tebe... Nisu imali pojma... nisu ti željeli pomoći!!! A opet, poznajem tvog doktora...tako divan čovjek...i znam da je dao sve od sebe... I znam da si vidjela kako je plakao kad sam mu javila... kako je samo suze lio i koliko ga je boljelo kad sam izgovorila te kobne riječi... Znaš i koliko je mene bolilo srce...koliko sam željela plakati, ali isto se tako nadam da si ponosna na mene jer sam svoje obećaje održala!! Sad me pusti malena da plačem...da dotičem tvoje skute u svojim mislima...da klečim pred tvojim nogama u molitvi da me ne ostavljaš!! Ne uskrati mi to...barem ne mom srcu...jer falit ćeš mi malena!!! Već mi neizmjerno nedostaješ...
Svaki ću dan pamtiti tvoj osmijeh...tvoje riječi... Tvoja će mi utjeha biti živa u svaki loš dan... svako jutro kad se sunce ne pojavi... I onaj dan kad me svi napuste...znam, ti ćeš biti tu. Mogla bi uskoro biti s tobom...barem tako doktori vele, ali znam da ti to nećeš dopustiti... Molim te, zagovaraj me...da stignem proživjeti još neke stvari...da stignem učiniti neke stvari o kojima sanjam...da osjetim neke osjećaje koje želim osjetiti... MOlim te, ti si moj anđeo... Molim te za nebeski zagovor... I borit ću se dalje... kao što si mi ti rekla da trebam činiti... Ići ću dalje svojim putem, ali istodobno ću pratiti trag tvojih stopa u pijesku...jer znam da si sa mnom u ovoj mojoj životnoj pustinji... I znam da sad imaš mnoge odgovore koji mi trebaju...znam, čuvaj ih!! Šapnut ćeš ih mojim očima i mojim ušima onda kad dođe vrijeme...a osjećam da je taj trenutak sve bliže...
Majka mi tvoja ne da da se oprostim od tebe... Ti si ju nagovorila na to, zar ne? Samo vas tri u taj tren kad ćeš se vratiti u prah iz kojeg te Gospodin tako divno stvorio... I tovj otac...bit će tamo, vjeruj mi... Ni u jednom trenutku nećeš biti sama... U to čvrsto vjerujem... I beskrajno se radujem što sad ni ja neću biti sama... Mnogi me krive, ali ti nećeš... Mnogi me ne shvaćaju, ali znam da ti to možeš... Mnogi me ne podnose, ali zanm da ti to ipak činiš... I hvala ti na tome prijateljice...seko moja malena... Ostvarit ću tvoje snove ovdje na zemlji...one snove koje si sanjala o meni... i bit ćeš ponosna na mene...kao što je to zasigurno i moja neprežaljena... Molim te, pozdravi mi ju kad ju sretneš.. .Reci joj koliko je volim i koliko žalim...prenesi joj moje misli, moju tugu, ali i moj ponos... Radim vrijedno u svom životu, borim se...ne odustajem... Od nikoga i od ničega!!! Ni od ljudi, ni od propalih ljubavi, ni od propalih planova... Ne odustajem!! I bit ćete ponosne na mene...obje...
I sada zbogom draga prijateljice... sekice moja... Pokrivam te svojom ljubavlju, umivam te svojim suzama... Vječno ćeš živjeti u mom sjećanju... I ne zamjeri mi koju suzu... moram... i toga si vrijedna malena!!!
Poljubac ovaj neka putuje gdje god da si sada...ali vjerujem da neće daleko putovati jer znam da si tu kraj mene... I vječni zagrljaj... Volim te... Blagoslivljam svaki tren koji smo zajedno prošle... Budi mi zbogom... Do viđenja u biti...

Srest ćemo se negdje tamo...
na onom proplanku gdje zajedno ležasmo...
gdje nas je trava pokrivala...
gdje smo zaljubljeno lutale u svojim snovima...
vječno malena...
samo ti i ja!!

2 comments:

anamarija said...

čitajući ovaj tekst, suze su pocele same od sebe kapati....drzi se...
ISUS JE MOJA SNAGA!!!
neka te bog blagoslovi i neka te cuva...

Grgaz said...

Baš ne znam što da kažem, sjetit ćeš se da ova slova nisu slova...