
Samo reci što da učinim...
Pružam ruke daleko pred sebe
samo da te dotaknem...
samo da budem kraj tebe...
Jer ti si smisao mog postojanja
u ovim sferama...
Ti si moja riječ kad ostanem bez njih...
Kao što i ja zborim kad tebe nema.
Ti si moje svjetlo kad ostanem u mraku...
Kao što i ja osvjetljavam tvoj put.
Ti si moja snaga kada padam nice...
Kao što i ja tebe podižem.
Moja si inspiracija...
Trebam te...
I šaljem ti sjaj oka mog
da ti svjetli poput svjetionika
u danima izgubljenosti...
i tihu riječ utjehe
što se polako otiskuje s mojih usana...
da te tješi...
da te podsjeti da sam tu...
Šaljem ti i suzu iz oka
da poplavi sve tvoje tuge
i odnese ih poput bujice
što ispire blato...
Šaljem ti svoj osmijeh
da ti bude najjasnija slika
u danima kada se sve zamuti
poput podivljalog izvora...
kada misli jure poput vlakova...
Šaljem ti sebe cijelu
u svakoj zraci sunca,
u pjevu ptica
i žuboru potoka.
Uz tebe sam...
kad god me zatrebaš...
Samo zazovi moje ime
i ja dolazim...
Oblaci su mi prijatelji,
vjetar moj vječan saveznik...
Stići ću.
Neću kasniti...
Čekaj me...
Traži me...
jer to je smisao mog života...
živjeti za tebe!
No comments:
Post a Comment