27 September 2007

ZA TEBE MOJA LJUBAVI...


Samo reci što da učinim...
Pružam ruke daleko pred sebe
samo da te dotaknem...
samo da budem kraj tebe...
Jer ti si smisao mog postojanja
u ovim sferama...
Ti si moja riječ kad ostanem bez njih...
Kao što i ja zborim kad tebe nema.
Ti si moje svjetlo kad ostanem u mraku...
Kao što i ja osvjetljavam tvoj put.
Ti si moja snaga kada padam nice...
Kao što i ja tebe podižem.
Moja si inspiracija...
Trebam te...

I šaljem ti sjaj oka mog
da ti svjetli poput svjetionika
u danima izgubljenosti...
i tihu riječ utjehe
što se polako otiskuje s mojih usana...
da te tješi...
da te podsjeti da sam tu...
Šaljem ti i suzu iz oka
da poplavi sve tvoje tuge
i odnese ih poput bujice
što ispire blato...
Šaljem ti svoj osmijeh
da ti bude najjasnija slika
u danima kada se sve zamuti
poput podivljalog izvora...
kada misli jure poput vlakova...
Šaljem ti sebe cijelu
u svakoj zraci sunca,
u pjevu ptica
i žuboru potoka.
Uz tebe sam...
kad god me zatrebaš...
Samo zazovi moje ime
i ja dolazim...
Oblaci su mi prijatelji,
vjetar moj vječan saveznik...
Stići ću.
Neću kasniti...
Čekaj me...
Traži me...
jer to je smisao mog života...
živjeti za tebe!

No comments: