...jutros iznenada...nestade...bez traga...

Može li čovjek u potpunosti pasti u neko bunilo?
Može li barem u jednom trenutku biti potpuno neuračunljiv?
I tada postupiti na onaj najanimalniji način...

Može li?

Ja bih voljela...

I onda ne bi marila...
...ni za što...
Promatrala bi ljude oko sebe kao vlakove na kolodvoru.
Svakoga bi ispraćala sa smješkom...
U biti bi ih mrzila...
Tada bi voljela pasti u bunilo...
Neka me pere temperatura...
...neka suze gase izgorjelo srce...
I ustala bi...
pošla do prvog vlaka...(ili auta)
...i razbila mu šajbu!!
Čime?
Golim rukama ako treba...
...ali učinila bi to!!

I bolilo bi...
...i ruke bi pekle...
...ali srce još više!!
I plakala bi...
I žalila bi...
ali učinila bi to...
Vlastitim bi rukama rušila svoj svijet...
...ako treba...
...ako smatram...
...da je sve to toga vrijedno...
I ne bi bila svjesna što činim...
I molila bi nebo da mi pomogne...
...a pristiglo bi podzemlje!!
I otišla bi...
Otišla bi...

Jer znam...
...zna prokleto srce...

Svega si vrijedan Čovječe!!
U mom životu si svega vrijedan!!
I oprosti zbog svega...
Opet ću pasti nice pred Tebe!
Molit ću oprost kao da sam toliko toga učinila lošeg...
...kao da sam kriva...
I poput zadnjeg kriminalca povući ću se u svoj kut
i moliti Te da mi se smiluješ...
da pružiš svoju ruku prema meni...
da me uzmeš k sebi...
Da se nađem u Tvome zagrljaju i da se osjetim sigurnom...

Ti si moj Čovjek!
Ti si moja Nada!
Ti si moja Ljubav!

I štogod treba...
...ja bi za Tebe učinila...
I najsvetije riječi...
...one posljednje kad se tijelo predaje...
...te bi riječi posvetila Tebi...
Ti si jedini koji me poznaje...
Ti si jedini koji me ikada iskreno i uistinu volio...
I zato Tebi dajem svoj najveći dar...
Čedo naše ljubavi u liku riječi na drhtavim usnama...

...volim Te...