05 August 2007

MA PROKLETA DO KRAJA...



Bis...bis...bis...
One...two...three...four...
And again...
Nedjelja...prokleta nedjelja...


Tko ne zna o čemu se radi...neka baci oko na zadnji post!!
Početak nedjelje nikako nije bio bajan...
Mačak me izigrao...lukavac mali...
Stara je pripremila bojno polje...aka radne akcije...
Zanimljivo je da je danas nedjelja i uz to još i PRAZNIK, ali mojoj majci može biti i Sudnji dan...a ona će i dalje čistiti...jer nam je kuća, citiram po stoti put:"Kao najveći svinjac u gradu...!!!" Naravno, ovaj citat vam u glavi mora zvoniti poput najglasnijeg zvona ili pak atomske bombe (bolje to, destruktivnije je) te morate zapamtiti...uvijek tu dolazi i maaaaaali attachment: slika moje majke, nakostriješene kose...sa kuhačom u rukama!! Oh da!!! To je taj bajni prizor...najčešći početak mojih noćnih mora...
Pa nastavak dana je slijedeći:
1) Radne akcije tekle su u punoj brzini...ni da se spusti u ler...aaaa ne!!! Samo prva za povući i peta za juuuuuuuuuuriiiiiiiiiiiš!!! I tako...u glavi mi se stvara jedna filozofska misao: vizija pakla po uzoru na moju majku...!!! Oooooooooooda radosti!!
To bi bilo iskušenje za sva čula...za sve načine spoznaje...!!! Oh moja spoznajo, nije ovo za tebe, ali slika se ipak rodila...doplivala je iz nekog dalekog jajovoda gdje su je začeli moj osjećaj krivnje i moj osjećaj bijesa!! I eto vidim sliku...vezana za ogromni usisavač i osuđena da usisam hektre i hektre tepiha... TEPISI!!! Katastrašno!!! Brijem da gora verzija pakla može biti pranje smrdljivog suđa...osobito nakon graha...!!! KOOOOOOOOOMAAAAAAA!!! Brijem da bi to bila moja najveća noćna mora...moja najveća osuda!! No, opet...u nizanju tih nekih razmišljanja...nalazim svoju neku daleku želju... Želju da imam takav nekakav ogromni usisavač i da usišem sve loše...sve kaj me muči...i da sve to ostane zarobljeno u tom usisavaču...i ne može pobjeći...dok ja vadim kanistar nitra...izlijevam nitro po usisavaču i palim cigaretu (da, tu je mali bed jer ne pušim, al dobro snaći ću se)...i zatim tu cigaretu (ili neko zapaljeno drvce) bacam na nitro...i sve ono gori...gori...gori...nestaje!!! Prokleti usisavač!!! Prokleta prljavština... Misli su se tada previše uskovitlale...i slike nestade... Akcije su nekako završile...majka poriče sve izljeve ljutnje...opet ostajem ko posrano pilence...Great!! Dobro da iz takvih nekih stavri uopće ne očekujem neki poseban ishod...glavna stvar je: preživjeti!!
2) Nakon sretno završenih akcija (dvaput sam izglancala cijelu malu sobicu-nije da sam na to bila primorana)...uslijedio je miran i fini ručak... Pečeni picek zamirisao je kroz cijelu kuću...nije mi ga zgadilo ni sjećanje na onaj moj feeling posranog pileta... Hvala Bogu!! Bila sam gladna ko vuk!! Inače svoju živčanost i loše raspoloženje liječim hranom...tako da...ovo je došlo u savršen čas!!
3) Nakon ručka majka svojevoljno pere suđe...Ja posežem za kompotom od ananasa i listim kolutić za kolutićem...poruka od Mačka...falim mu...i on meni, ali ništa se ne spominje neki susret ili nešto takvo...barem slično...ne! Tamanim dalje taj kompot... Tako je sladak, a opet tako gorak... Nemrem više...vraćam limenku u frižider...potežem dva-tri gutljaja pive i liježem u krevet...
4) Popodnevni odmor zapravo je umaranje uz dosadni triler na televiziji...lagano zaklapam oči i ćornem si malu rundu...3 sata prođu u hipu...probudim se...šaljem Mačku poruku...prekida me poziv...Mačak...falim mu...slaaaaatko...i on meni... GDI!!! Ja bih ga vidjela...!!!
5) Majka se diže...film je završio i ona bi u šetnju...ko mali psić...tako nestrpljiva...mora da je sila...i eto, idem s njom...šećemo...s noge na nogu...i pričamo...svakakve sam patkice bacala i provele mi kvalitetno zajedničko vrijeme... Poznate face viđene: Kiki s nekim likovima u Buhari... Gibamo prema doma...sretnem Barabu i Mislava...ko stari bračni par...lajem s njima...pola sata...a onda se ja i majka kupimo dalje...oni produžili tamo malo prema velikom parku...prema grmlju...nije mi bilo ni na kraj pameti smetati ih...ipak se B vratio s mora...pa malo zajedničkog vremena nasamo...to je ono što im treba!!
6) Ja i majka...šećemo...čavrljamo...smijemo se... Ko bi rekao da ju moj život nasmijava...Naravno, pričam joj samo ono lijepo i smiješno...za ono drugo ni sama nemam snage ni pojma o tome pričati...lagani okret i put prema domeka...
7) Ulazimo u lift...u maloj limenoj kantici nema signala...mobitel mi zvoni...ništa ne čujem...Mačak... Ništa!! Ulazim u susjedin stan...čeka me zalijevanje cvijeća...bolje reći prašume... I taman primim bocu od 1,5L kad mi mob opet zvoni...Mačak..."Siđi dolje...imam 7 minuta...hoću te vidjeti!"...jurim dolje, al nisam čula da je rekao ispred zgrade...ja čekam kod garaža...on me bipne i ja se vratim pred zgradu... Ajme meni!! Kako sam bila sretna kad sam ga vidjela...kako me ispunio prekrasan osjećaj kad sam napokon prislonila svoje usne na njegove...kad sam osjetila slatkoću njegovog jezika...bila sam sretna!! Moja je nedjelja napokon dobila epitet blaženstva...čini se da nikada nije kasno... Doživljaj nije dugo trajao, ali i da je samo jedan tren trajao...i taj tren bi bio dovoljan!! Zna Zdravko Čolić o čemu govori...=P
8) Vraćam se u haustor...mah mah za pozdrav...opet se vozim liftom...ulazim susjedin stan...gubim se među hrpetinom cvijeća na balkonu!! Penjem se na kredenac...opet mobitel...best frendica...malo prepričavanja svega...malena giba na cugu...veza se prekida... Cvijeće veoma mokro i mirisno...duboko dišem...miris svježeg cvijeća ispunja svaku moju poru...osjećam trnce na usnama...sjećam se...tako slatko...i izlazim iz stana!! Ulazim u svoj...sjedam za comp...i tip tip tip tipkam!!!
Eto me...teško je reći da je ovaj dan bio prazan (izuzev ovih zadnjih eventa)... Danas srela R-a... slatko...opet vidjeti te njegove oči...opet se smijati s njime...taj njegov osmijeh...ah, sretnih li uspomena...ali to su neke daleke obale...daleke...predaleke...kasnije ga ionako vidjela s dragom njegovom tako da...i da je barka otplovila...odmah bi se pri ovom ponovnom susretu razbila o stijene!!! Ali nije bilo ni prvog otisnuća od obale tako da...nema frke!!
Čula se sa Vexom...ajooooooooj kako mi je bilo drago kaj mi se javio...dugo ga nisam niti čula niti vidjela...palo obećanje za par filozofskih kontemplacija...uuuuuuuh, miriše na spoznaju!! =P
Još nešto? Neeeeeeee...to bi bilo sve. Sad gibam ostaviti neke comm na blogove...pa još malo prošvrljati netom...pa još nešto malo naškrabati na blog (ako bu mi se dalo) i tako... Još sam na GO!! Don`t push it!!!
Sve vas ljubim!!
Laka noćka!! =P


I dok je ljubim kao more
njeno tijelo podrhtava.
Povedi me...
prostranstvima
gdje svi...
pjevaju o ljubavi!!


No comments: