01 July 2007

MORE, MOOOOORE...MORE, MOOOOOOORE....OH MORE!!!



Idemo na more, Idemo na more, mi idemo na more....!!!!!


Ljubavi moje velike!!!
Evo, mogu se na sav glas pohvaliti kako sam okusila more za ovu godinu! Bila ja ne Trsatu!!!
Nadam se da će biti još prilika, ali kakve sam sreće moglo bi ovo biti prvo i zadnje ovogodišnje morsko iskustvo. No, zašto odmah tugovati? Bolje da ja vama ispričam kak mi je bilo, kaj ne? Hehe!!!
Bilo je preeeeeeeedobro!!!! Uglavnom... Išla sam sa ekipom iz župe. Mislim, ekipa?! Ovaj...bolje reći zajednički izlet Zavoda za javnu gerijatriju i Udruge veselih udovica...=P Svaka čast mojim najdražim gospođama jer su stvarno zakon, ali bil obi bolje da je bil oviše mladih, tj. da je bilo imalo mladih!!! Pih!! No, ja sam se...na blago zaprepaštenje mog dragog kapelana Mirkeca...jako dobro skompala s tom bandom bakica. Zajedno smo pjevale, zezale se, smijale se Mirkecu i bilo nam je super. Prvo smo raskrstile onu pobožnu pjesmaricu, a onda nam je pod ruke došla pjesmarica starih domaćih šansona i bili smo u deliriju. Ja se nedavno jedva izlječila od upale grla, ali to me nikako nije spriječilo da pjevam iz svega glasa. Župnik me još opominjao da pazim na glas jer sam sutradan imala čitanje na misi koja se btw prenosila na radiju!!! Jupiiiii postat ću i radijska zvijezda!!! No dobro!! Ni pet minuta slave!! =P
Itinerer je bio ovakav: Iz naše drage župe smo krenuli u 6 ujutro. Spavalicama je to bilo dosta rano, ali ja to nisam niti osjetila iako sam večer prije opet bila vani do kasno u noć. No, nije to bitno. Bitna je činjenica da sam u tom trenutku sjedila na zadnjem sjedalu busa i uživala čavrljajući s bakicama i išćekujući skori polazak autobusa. U biti, možda sam uveličala ovu spiku s "jedva čekam polazak". Naime, jedva sam čekala polazak, ali prije toga sam jedva čekala svog dragog, preeeeeedragog Filipa. Dogovaramo ovaj izlet već danima i razveselio me kad mi je preko msna rekao da ipak ide na Trsat, ali u tom ga trenutku nije bilo nigdje na vidiku. Isprva se nisam brinula. Znala sam ja da će doći i tako sam se zapričala s bakicama. Iduća scena: vrata autobusa se zatvaraju i autobus kreće. Uspaničila sam se. Mirkec nije znao di je Filip. Zvala sam Dražena, ovog našeg bogoslova koji je bio sa župnikom u drugom busu, ali on mi je rekao da ga nije niti zvao i da nema pojma gdje je. I tako...uslijed svih tih bajnih planova ostala sam sama, ostavljena... Savršeno!!! I od tada sam se isključila...na nikoga više nisam mislila dok nismo stigli na Trsat. U biti, to mi je bio plan, ali ništa od toga. Ekipa je bila premirna i u biti sam se sama ispružila na zadnjem sjedalu busa i drijemala razmišljajući o svemu...i to mi se nikako nije svidjelo.
Dolazak na Trsat za mene je bio veoma sretan trenutak jer sam napokon mogla razmišljati o nečem drugom. Stigli mi u pola 9 pa imali slobodno vrijeme do 10 sati kada je bio predviđen početak mise. Nisam baš bila raspoložena za šetnjicu jer je vrijeme bil otmurno i oblačno, a želja za mirnom molitvom u crkvi nestala je pri prvom pogledu na ulaz u crkvu kroz koji se probijala horda ljudi. Pih!! Nimalo mira... I tako sam pola sata sjedila na zidiću i grickala čips! Vrijeme se polako popravljalo. U 9 je bio križni put. Odlučila sam da ću se ipak prošetati po kalvariji (ili me moj Mirkec natjerao, ali dobro..to sad nije bitno). Nakon križnog puta smo se spustili dolje i u 10 je po predviđenom rasporedu bila misa. Vrijeme je sad bilo ful sunčano i lagano smo se pekli. Ekipa je otvarala kišobrane kako bi se zaštitila od sunca. MI, koji smo sjedili u hladu na zidiću u podnožju kalvarije smo se pekli. Eh, te rijetke krošnje!! Ništa, šiltericu nabijem na glavu i trpim. Ljudi koji su sjedili iza mene su poludjeli. Non stop sam se okretala, nešto grickala. nešto tražila ili potezala iz boce. Hehe!! Ups...!!! =P=P No dobro, izdržali su. Nakon mise je uslijedio zajednički ophod oko oltara u unutrašnjoj crkvi, a onda opet slobodno vrijeme koje smo iskoristili za ručak i tako malo da se okrijepimo... =) Slobodno opet do 13 sati! A onda ukrcavanje i brza vožnja do Crikvenice. Kad smo stigli u Crikvu, uslijedio je stampedo naših župljana prema birtijama i prema plaži. Bila sam prva u vodi i nisam se dala van dok se već nisam počela raspadati. Onda otišla van, posušila se dok sam pričala s frendicom....Pozdrav mojoj Matildi i njezinom dragom mužu!!!...a onda na večeru (ili koji god to obrok slijedio)... =) MIRKEC ČASTI!!! Uuuuuuuuuuh, na tanjuru su mi se najednom stvorile lignje na žaru, uz pola litre hlaaaaaaaaaaadne Coca-Cole!!! Njami njami njami njami njami!!! I tako...uživancija na terasi dotične birtije do pola 6. A onda opet ukrcavanje na bus i domeka... =)=) neki su to jedva čekali, ali mnogi su jaukali kako bi bilo lijepo da smo još ostali...ako ne na Trsatu, barem još tjedan dana u Crikvenici. Hehe!! To se slažem...=)=)=)
I eto...bilo nam je super... Ipak je sve to ispalo super unatoč strašne redukcije mlade populacije. Nadam se da će iduće godine taj problemčić biti popravljen. Eto!!! Idući put nam se možd ai tko od vas pridruži... pamtim ja to!! Pusa na kraju ovog kilometarskog posta!! Ciaaaaaaao!!!


1 comment:

anamarija said...

ej ljepotice...da se ja tebi NAPOKON javim...uhvatila ja jadna zaposlena malo vemena za svoje prijatelje...i cak sam napisala novi postic...aha...ovako... lijep ti je postic ,ovaj je bar pozitivan, zbog onog proslog sam se vec bila zabrinula...nadam se da ces me se tokom ljeta sjetit pa mi poslat koji sms jer ja necu biti u mogucnosti doci do compa i interneta...jako si mi draga i nadam se da cemo se jedom upoznati...velika pusa...i lav ya...cmok...:))