15 June 2007

SAMO PRIZNAJ TU PRED SVIMA DA LI SI ME IKAD VOLIO...



Idem...
danas je nedjelja...
ne opraštam tvoja nedjela...

Ti živiš život da se oporaviš...
i da me jednom zaboraviš...


Evo opet otvaram svoje srce...dajem ovom svijetu još jedan trak svjetlosti...još jednu notu nebeske harfe što svira iz dubine moga srca. Zašto? Ne znam... vrata, tako dugo zatvorena, opet se otvaraju...stidljivo, ali odlučno. Bol...tolika bol...ali i tolika ustrajnost. Sjećanja naviru poput nabujale rijeke...valovi, tako visoki, nepremostivi, neumirivi, ruše sve pred sobom...sve se ruši...cijeli moj život sravljen je sa zemljom i propada. Komadi sjećanja raspadaju se u prah kao lavom prekriveni... To se dogodilo onog trenutka kad si otišao... Zapravo, ne znam jesi li zaista otišao ili se samo ne javljaš, ali život si moj pokosio samim okretom glave, skretanjem pogleda s mene... To je bilo dovoljno. Sad živiš da me zaboraviš ili kao da me u tvom životu nikada nije ni bilo, al nije ni bitno. Odlazi kuda god želiš!!!!! Ne osvrći se...nemaš razloga ako ono što osjećaš nije ljubav prema meni... Gubi se!!!! Ne želim te više vidjeti!!!!
I tako i biva. Bacaš posljednji pogled prema meni...gledaš me nepomično, bez trzaja, bezosjećajno...mobitel ti još svjetli u ruci...nedovršena poruka "Dogovorit ćemo se"...poslana meni...nikad odgovorena...ali ni to sad nije bitno... Odlazi!!!!! I tako i biva... Vrata su se zalupila, tišina je zavladala cijelom mojom sobom i ostadoh sama...sama sa svojom tugom, boli...sa svojim uspomenama... Zatočena u kuli, u nekom svojem svijetu...sama...bez tebe...ali bolje je tako...samo da budeš sretan...samo da te ne gledam...samo da manje boli... Radi štogod hoćeš, ali ja se za tobom neću osvrtati...
I tako ostajem sama...sjedim na rubu ponora svog života...i sviram...pjesmu tako nekako veselu...pjesmu nade...pjesmu ljubavi...samo za tebe...samo za tebe...


Vratit će se jednog dana
tuga davno znana...
Vratit će se da me podsjeti
da za mene poslije tebe
nema nikog da me grije...
Što mi noćas radiš, ljubavi?

Ja još uvijek živim sama
sve u meni ko da spava
vrijeme mi sporo prolazi...
Kada rekao si zbogom
sve je umrlo sa tobom...
Što mi noćas radiš, ljubavi?

Da li tebi umire
srce od nostalgije?
Da li tebi izgleda
kao kazna Božija
ovaj život koji živiš bez mene?

 

6 comments:

Anonymous said...

:)

A da ti skuzis da muski biraju?

Mos cesljat, cupat, voskat, brijat, blajhat, lakirat, farbat, presvlacit, mrsavit, debljat, i raspat kolko os, ali si i dalje samo baba i nes dobit ni mig ak nisi bas ta koju se trazi!

Od ljubavne depre svi bjeze, nisi ti nis bolja od tih tipova za kojima tulis.

Evo ti pred svima:

Da... volio sam te... i dalje si mi draga!

Daj se opusti, ljeto je, uzivaj! :)

Anonymous said...

Vidim ja da se tu upotrebljava perfekt "volio sam te" i prezent "dalje si mi draga". Mogu zaključiti: ne volim te sada i ne mogu te voljeti jer si mi samo draga!
Draga ti Gordana! Nitko ne bježi od ljubavne depre osim onih koji ne znaju voljeti i koji nisu spremni voljeti!
Moš mislit kako samo muuški biraju!
Kula u koju si zatočena je zapravo tvoje svijet kako kažeš - svijet zamišljaja voljene osobe! Stvarnost voljenje voljene osobe je u saziđivanju zajedničkog dvorca. Valja napustiti kulu - dozvoliti da se razočaraš kako bi vidjela tko je tko i ako si spremna i takovoga ga voljeti onda je to to! A to isto vrijedi i za muške - ako je ona mene sprmna i takvoga voljeti onda i ja nju sam spreman voljeti! Ali možda nešto stoji na putu između vas dvoje, pa je onda bolje reći da ljubavni trokut nije trčanje s preponama već sudbina međusobnog uzimanja-davanja! Ne bih imao što za reći - jer suze su pravo na rastanak! Uredu je plakati! Plači i ako ti treba rame! Tuj sam! Potraži me! Potpis: "Stranac u noći"

anamarija said...

nema za ljubav lijeka ni doktora,ljubav je bolest opaka, kad se docepa covjeka...gogica...nemoj mi biti tuzna, sve je to zivot...moras se nositi s tim...

Goxi said...

volim kad mi ostavite takve comm...eh, da mi je znati tko je ovaj prvi anonymus...daj se predstavi...pa će ti baba reći par stvari jer vidim da mi post i nije baš najjasniji...

p.s. Stranče u noći...javi mi se...pliz...trebam te...

tinchy said...

Zatočena u kuli, u nekom svojem svijetu...sama...bez tebe...ali bolje je tako...samo da budeš sretan...samo da te ne gledam...samo da manje boli... Radi štogod hoćeš, ali ja se za tobom neću osvrtati...

ja... taj dio sam pročitala nekih... hmmmmmm... desetak puta? čini se da mene onaj dio sretna u "sretna ljubav" vrlo uspješno zaobilazi. nema veze, i dalje živim.. dišem, gledam, slušam... trenutno i tulim jer me tvoj psot podsjetio na realnost...

a ovaj prvi anonymus... hmmmm...

Anonymous said...

Moram priznati Tinchy da se ipak svatko osvrće,jer i pisanje na takve događaje je osvrtanje na onoga tko je prošao ne gledajući gdje i što gazi!
No, važnije je ovo: OPROŠTENJE! To je ono: kad zgaziš ljubičicu ona se savije i nježno dotakne petu onoga koji ju gazi ostavljajući svoj miris na koži! Eto, nije to da nas netko gazi nego počesto i naše vlastito razočaranje u ljude za koje smo se nadali (nadali) da je ponešto drugačiji! Eto, zato valja dopustiti drugima da budu ono što jesu, a ne ono što mi očekujemo od njih! Teško je naći sliku koja paše u okvir koji smo si zacrtali. Pogledaj prvo sliku, a onda ukrasi okvirom!
Gordana, draga ti! Tu sam, Stranac u noći! Zaboravljeni prijatelj koji stoji onako sa strane i samo stoji...
Stranac u noći