23 June 2008

Is this love that I'm feeling?



When the is world darker than I can understand
When nothing turns out the way I planned
When the sky turns grey and there's no end in sight
When I can't sleep through the lonely night
I turn to you...


Kako izgleda osmijeh? Kako tijelo treperi na jedan lagani dodir? Kako srce poskakuje na jedan mali mig? Kako usne protrnu na jedan maleni poljubac? Mislila sam da taj osjećaj nikad više neću osjetiti. I do prije 3 tjedna, već sam klečala Bogu pred vratima i molila da mi oduzme ovo srce ranjeno koje toliko boli, koje nikada neće zacijeliti. Osjetila sam samo neku toplinu, a tako je hladan bio pod u crkvi. Tako su nježno treperili plamičci na svijećama na oltaru i lagano obasjavali Isusovo lice. Tako mirno, tiho...kao da ga ne probude. A On je budan. I sluša moje molbe, moje prošnje što se polako jedna za drugom otimaju sa mojih vrelih usana. Dani koji su prethodili bili su mučni, bili su hladni i ja to jednostavno više nisam mogla izdržati. Nisam mogla... Sve je boljelo. Sve je tugovalo u meni. Zaboravila sam što je to osmijeh, što je to sreća. No, nekako nisam nikada zaboravila mamine riječi da sreća uvijek dolazi nepozvana i veoma nenadano. Iskreno, potisnula sam te njezine riječi jer sam mislila da taj put nije moj, da mene zovu neke druge pučine. Da, umalo sam i okrenula svoju barku, ali duboko u sebi osjećala sam da još nije vrijeme za to, da nije to ta odluka koju moram u ovom trenutku donijeti. Naravno, to me bacalo u očaj jer je moj putokaz nestao i ostala sam izgubljena usred neke zbrke i tame. Donijeti odluku, napraviti neki pomak, a ne znam ni sama koji. Koji je ispravan? Nisam znala. No, pustila sam sve u ruke Gospodinu. I pustila sam da mi pred oči dovede Mačka, da mi pred oči dovede i neke davno zaboravljene ljude. Pustila sam jer sam znala da će sad On provesti svoj plan, pokazati mi kojim putem treba krenuti. I vjerujte mi, uslišane prošnje dolaze veoma brzo. :)

Naša priča počinje jedne vruće kišne večeri uz zvukove dobrog starog rocka i uz neodgodivu potrebu za wc-om (mojom, naravno). =P 6.6. ove godine, petka Gospodnjeg, održan je OpenAir FFZGa u čast i na spomen napokon završenim predavanjima. Okupili su se domaći neki bendovi u kojima većinu postave čini ekipica sa FFZGa ali bilo je i "vanjskih". Prijave su bile održane pod vodstvom dotičnih organizatora. Naravno, tu je bio i veliki kamion Starog Češkog gdje su dečki ispod pulta točili i gemišt, pravi zagorski prst-vina-prst-vode! =P Cijelu večer bila sam sa svojom milom mješanom ekipom (mislim, sa različitih odsjeka smo XD). Ništa se nije posebno događalo, ali smo divlje plesali na kiši, bili apsolutno mokri i zabavljali se. =) Uistinu ništa nije ukazivalo na to koliko bi ovo mogla biti predivna večer. Uto je meni došla sila na wc i ja sam ostavila ekipu i otišla u zgradu faxa na wc. Pred wc-om sam srela ekipu Forumaša kojima i ja nekako djelomično pripadam s obzirom da pišem po forumu, ali nismo se još upoznali. Naravno, sad je uslijedilo upoznavanje. =) I među svom onom ruljom, upoznala sam i jednog dečeca koji je sjedio na klupi. Bio je redar, a ime mu je bilo Tomislav, forumaški Strus. Odmah sam sjela do njega na klupu i možda 5 minuta nakon toga mi smo se zajedno smijali i kadkada su nam se onako tajno dotakle ruke. Onda sam se ja vratila ekipi, ali bili su uz mene i forumaši. Idućih 10 minuta nisam mogla naći svoje pa sam sama plesala na samim stepenicama pred ulazom u fax. Pogled desno, Tomislav kraj mene. Par smješnih pošalica...5 minuta nakon toga se ljubimo pred vratima faxa. Ja ga pričekam pred faxom (bio je redar pa je imao još posla) i onda smo se rukom pod ruku uputili skupa prema Krivom Putu gdje je bio tzv. afterparty. Lagana štetnjica, lagani zagrljaj i savršeni spoj usana. Ostatak večeri do sitnih jutarnjih sati prošli su u istom tonu. Preko vikenda lagani osmijesi i porukice i u ponedjeljak smo već ponosne glave i zaljubljenih pogleda šetali fakultetskim hodnicima i sjedili na stepenicama pred faxom, tzv. plaži. Drugi su bili začuđeni, šokirani, ali i sretni zbog mene i njega. Još uvijek smo glavna priča kad se spominje ljubav na prvi pogled i kako naći curu u 20 minuta! =D I sretni smo... Evo ovih danas zajedno gledamo tekme na EUROu...sa ostatkom ekipe sa informatologije. Moji dragi prijatelji! =) A i ovaj vikend sam bila kod njega u Zaprešiću na roštiljadi. =) Dočekati zoru u zagrljaju voljene osobe...mislim da je više san nego java. Do sad bila, sad više ne... =)

Eto, pozdravljamo vas sve ja i moja Ribica. Uz nježan osmijeh i iskrene želje da mi svi budete sretni...kojim god putem hodili, gdje god da bili...makar vas više nikada ne vidjela. Volim vas sve.
Pusssssssssssssa =)

3 comments:

anamarija said...

aaa micek...joooj kak mi je drago..moja goga je sretna i zaljubljena...jupi =)...law ya....cmok =)))

Wrathly said...

gogica je upecala ribicu, i to kakvu... imaš moj blagoslov (svaki frajer koji drži tolku pivu zaslužuje blagoslov:)) Wrathly

Anonymous said...

Opa,

Moj Gogic konačno blista od ljubavne sreće!!!! :)

Mislio sam da ću biti ljubomoran, ali kad te vidim tak sretnu onda sam i ja sretan! :)

Nemaš pojma kako mi je drago!

Pusa velika! :)

Tvoj m.