I see trees of green...red roses too...
I see them bloom...for me and for you...
And I think to my self...
WHAT A WONDERFUL WORLD!!!
I see them bloom...for me and for you...
And I think to my self...
WHAT A WONDERFUL WORLD!!!
Drugovi i drugarice!
Ne biste mi nikada povjerovali što sam danas doživjela. Danas je bio very eventful dan, što uopće nisam očekivala, i dogodile su mi se neke preeeeečudne, ali i preeeeedobre stvari. Ne bih željela o svima pričati, već samo o jednoj...
Danas sam bila na sprovodu. Oprostila se od svog dragog prijatelja. Čudno mi je bilo tamo stajati u običnoj odjeći...ko da sam došla na izlet, a ne da prisustvujem tako žalosnom trenutku. I gledam ljude...jedva ih vidim od suza u očima, ali promatram ih... Svi nekako čudni i izobličeni od tuge. Vjerujem da nas je sve skupa to jako pogodilo i svi smo ni na šta ličili. Uto sam ugledala jednu malenu djevojčicu koja je uporno gledala u mene. Prošli su me neki trnci. Mislim, nije mi baš svejedno kad netko bulji u mene, i to bez treptaja. Al ajde... I da rastjeram tu svoju paranoju...nasmiješila sam joj se!!! Tada me ona nekako u čudu pogledala. Mislila sam da se dijete preplašilo, ali uto je djevojčica razvukla na licu takav osmijeh da...da sam ostala šokirana. U tom sam trenutku imala osjećaj da to malo stvorenje znam i da je ta mala djevojčica zapravo netko drugi... Tada sam dobila osjećaj da sam se uistinu oprostila od svoga prijatelja poklonivši mu ono najdragocijenije što imam (to barem po njegovom mišljenju), a to je OSMIJEH!!! Opet taj malen, ali značajan susret.
Priča se nastavila u kući njegove majke. Nas par najužih prijatelja smo bili pozvani u kuću da porazgovaramo i tako...da provedemo neko vrijeme s njegovom majkom i malenom sekom koja nas je oduvijek obožavala i mi smo nju. Uto nam njegova majka donese neka pisma i podijeli jer je svako bilo poimence naslovljeno na pojedinca iz naše škvadre. Bilo nam je sve to ful čudno i tužno...naročito kad smo vidjeli da je jedno pismo ostalo nepodijeljeno, a to je za prijatelja koji je prije par mjeseci, tj. već prije godinu-dvije pao sa balkona sa trećeg kata i poginuo. Opet smo svi plakali, ali brzo smo se sabrali jer smo imali obzira prema dragoj gospođi koja nas je u tom trenutku gledala kao da smo svi mi njezini sinovi i kćeri. Iskreno, jedan straaaaaašno čudan osjećaj. Odakle pisma? Zar nije bila nesreća? Sigurno su vam sad to pitanja, ali on vam je bolovao od neke čudne neizlječive bolesti (iskreno nemam pojma točno od čega) i u zadnje mu vrijeme nalazi nisu bili dobri i često ga proganjale misli o smrti. Pa eto...majka to našla i dala nam. Otvorila sam pismo... U njemu je pisala rečenica: TI SI MOJ ANĐEO! POKLANJAJ I DRUGIMA ONO ŠTO SI MENI POKLANJALA I ČIME SI ME ČINILA SRETNIM, A TO JE TVOJ OSMIJEH! SAD SE ODMORI...ZASLUŽILA SI...SADA JA PAZIM NA TEBE!! ODUVIJEK SAM TE VOLIO...NISAM BIO HRABAR DA TI TO KAŽEM...ALI TI BUDI...LJUBAV JE VRIJEDNA BORBE, MA KOLIKO BOLNA BILA!!! Nisam mogla sebi doći. Točno neke proročke riječi. Kao da je znao...sve je znao... I obožavao je te tri točkice...Od njega sam to pokupila. =) Kako je znao? To su bile riječi koje sam trebala, to su bili odgovori... I tada sam počela plakati. Ostali nisu mogli shvatiti...osim njegove sestre... Malena je došla do mene, zagrlila me i rekla:"Nemoj plakati Anđelka (to mi je bio nadimak od njega)!! Sad ćemo biti najsretnije na svijetu. Nitko nam ništa ne može kad je sad on uz nas...zauvijek... Sad imamo ljubav...sada smo voljene..." A malena ima 10 godina!! Kriste, nisam mogla vjerovati... ali to je bilo to... to je bio pokretač kotačića u mojoj glavi i znala sam da se moram promijeniti. U tome mi je ovo popodne pomogla i moja draga Sunčica i jedno je sigurno: Vrijeme je za promjene... Kakve? Definitivno pozitivne...ako me ne unište, samo će me ojačati, a to mi treba!! =) Usput, fale vam filozofije iz moje anđeoske škrinje? E, dragi moj SUSS, nisam ni skužila da si mi napisao comm!! Stari pristao na cijenu!! Dolazi po mene!!! Nudi kaj hoćeš i nosi!!! A idući post...nadam se da bum smislila nešto...možda provedem staru štafetu koju je pokrenuo upravo moj dragi prijatelj! Zauvijek prijatelji!! =) Do slušanja...
Pusa
Priča se nastavila u kući njegove majke. Nas par najužih prijatelja smo bili pozvani u kuću da porazgovaramo i tako...da provedemo neko vrijeme s njegovom majkom i malenom sekom koja nas je oduvijek obožavala i mi smo nju. Uto nam njegova majka donese neka pisma i podijeli jer je svako bilo poimence naslovljeno na pojedinca iz naše škvadre. Bilo nam je sve to ful čudno i tužno...naročito kad smo vidjeli da je jedno pismo ostalo nepodijeljeno, a to je za prijatelja koji je prije par mjeseci, tj. već prije godinu-dvije pao sa balkona sa trećeg kata i poginuo. Opet smo svi plakali, ali brzo smo se sabrali jer smo imali obzira prema dragoj gospođi koja nas je u tom trenutku gledala kao da smo svi mi njezini sinovi i kćeri. Iskreno, jedan straaaaaašno čudan osjećaj. Odakle pisma? Zar nije bila nesreća? Sigurno su vam sad to pitanja, ali on vam je bolovao od neke čudne neizlječive bolesti (iskreno nemam pojma točno od čega) i u zadnje mu vrijeme nalazi nisu bili dobri i često ga proganjale misli o smrti. Pa eto...majka to našla i dala nam. Otvorila sam pismo... U njemu je pisala rečenica: TI SI MOJ ANĐEO! POKLANJAJ I DRUGIMA ONO ŠTO SI MENI POKLANJALA I ČIME SI ME ČINILA SRETNIM, A TO JE TVOJ OSMIJEH! SAD SE ODMORI...ZASLUŽILA SI...SADA JA PAZIM NA TEBE!! ODUVIJEK SAM TE VOLIO...NISAM BIO HRABAR DA TI TO KAŽEM...ALI TI BUDI...LJUBAV JE VRIJEDNA BORBE, MA KOLIKO BOLNA BILA!!! Nisam mogla sebi doći. Točno neke proročke riječi. Kao da je znao...sve je znao... I obožavao je te tri točkice...Od njega sam to pokupila. =) Kako je znao? To su bile riječi koje sam trebala, to su bili odgovori... I tada sam počela plakati. Ostali nisu mogli shvatiti...osim njegove sestre... Malena je došla do mene, zagrlila me i rekla:"Nemoj plakati Anđelka (to mi je bio nadimak od njega)!! Sad ćemo biti najsretnije na svijetu. Nitko nam ništa ne može kad je sad on uz nas...zauvijek... Sad imamo ljubav...sada smo voljene..." A malena ima 10 godina!! Kriste, nisam mogla vjerovati... ali to je bilo to... to je bio pokretač kotačića u mojoj glavi i znala sam da se moram promijeniti. U tome mi je ovo popodne pomogla i moja draga Sunčica i jedno je sigurno: Vrijeme je za promjene... Kakve? Definitivno pozitivne...ako me ne unište, samo će me ojačati, a to mi treba!! =) Usput, fale vam filozofije iz moje anđeoske škrinje? E, dragi moj SUSS, nisam ni skužila da si mi napisao comm!! Stari pristao na cijenu!! Dolazi po mene!!! Nudi kaj hoćeš i nosi!!! A idući post...nadam se da bum smislila nešto...možda provedem staru štafetu koju je pokrenuo upravo moj dragi prijatelj! Zauvijek prijatelji!! =) Do slušanja...
Pusa
1 comment:
:)
Zaista čudesno... sada je tvoj prijatelj pred Bogom, i tu mu može biti samo dobro!
Svijet je lijep, život je dar Božji, i sve će biti dobro!
To je moje samodopadno, umišljeno i šovinistički-seksističko mišljenje.
Sretno na ispitima!
Onda dogovoreno, moja si! Dolazim po tebe čim upišeš fax, prije nego što poraste cijena! :)
Tak da vi ostali muški tu: iš, iš! :)
Tvoj,
SUSS!
Post a Comment