25 May 2007

NEMOJTE ME NIŠTA PITATI...



Jedva čekam prijatelji
sve vas da zagrlim...

ovako sjedim sam...

pa ponekad za vas otpjevam...


Evo, pozdravljam sve nakon burnog dana...i noći...koji se zove NORIJADA!!!! Osvrćući se na to kako mi je bilo, stvarno je teško odrediti kako se osjećam. Zbunjeno definitivno. U meni se miješaju osjećaji žalosti, sreće, euforije, umora... Sve to je jedan veliki mix koji me lagano ubija...
Nedostaju mi moji prijatelji. Imam takav osjećaj da je sve ovo san...ili se bar tome nadam...barem zbog svojih prijatelja. Tako bi ih htjela zagrliti i nikad ne pustiti. Čini mi se da ih nisam dovoljno cijenila kad su mi bili tu...nadohvat ruku...a sad kad ih nema...teško je. Mislim, znam da su oni tu...uvijek...ali nije to ono isto... Proći će i ove pripreme za fax i to će biti to. Svatko će krenuti svojim putem... Ne želim o tome niti razmišljati!!! Radije gledam u ovo sunce što nam sije i razmišljam...svi smo u vječnosti. Ovaj svijet je samo kap u moru vječnosti pa će tako i sve ove stvari ostati u meni zauvijek...i živjet ću u njima svaki put kad se osjetim sama...ma da...naravno!!! =)=)
Al da ja previše ne filozofiram... Mislim da je bolje napraviti laganu recenziju o tome kako je Gargi bilo na norijadi. Hehe!! Znate, izvukla sam jednu mudru pouku iz cijelog tog dana: Ne možeš reći da je dan loš dok on fakat ne završi!!! I to je živa istina. Pa, krenimo redom...

Msn dogovor je pao u 8 ujutro. Nikako nisam mogla zaspati na dogovor. Buraz se za to pobrinuo. Dignuo se u 6 pa je naravno i seku svoju najdražu zdrmao...da...htjela ga istući, al zakaj kvariti dan! Pusa za odlazak u školu i okret na drugu stranu... Onda lagana selidba za komp i ćorkanje. I čekam ja svoju kolegicu na msn-u da se još neke stvari dogovorimo, al nema nje...i nema...i nema...javila se tek oko 9! Do tada sam ja opet emigrirala na mamin ležaj i ćorkala...i onda onaj iritantan zvuk kad ti dođe porukica na msn... I eto dogovora... U 11 u tajmu!!! I sjedim ja tamo već od pola 10. Lagano ispijam pivicu u hladu i pozdravljam ekipicu kaj je isto došla na jutarnju okrepu. I čekam ja svoju plavušu... Usput mi glavom jure vlakovi osjećaja, uspomena...sve nekako mutno...mutno moja Beatriče...toliko ljudi... Vidjela sam i svog Bubacha...hehe! al ništa...samo mi je na pameti bilo to da odem odavde i da se tak ispucam... Ne toliko u cugi jer je vani bilo plus 50, već da se isplešem, da budem sa svojim prijateljima... I dogovor je bio u 11 kod stepinca... Mi smo malo kasnile, al nije to ni bilo tako bitno... Tamo nas je već čekala skoro cijela ekipa. Došla je čak i mama Martinjak-Miletić!!! =)=)=) naravno, i naša neprežaljena Kraljica!!! MEDO MI TE VOLIMO!!!! Ipak je došla...iako sam mislila da ne bu...al nemre ona bez nas!! hehe!! Nije isprva bilo ni moje Pepe G, a ni Tenchi, al one su kasnile... Čula sam da su imale Opće Pripremne Vježbe na Ribnjaku!! Hehe!! Svi su tu, a Geca nema... Ipak nije došao...da se bar sa Dinekom pozdravio...al ne... Edin je bio tak tužan...e, takvog ga nikad nisam vidjela... Fakat su si bili super...sudeći barem po Dineku...
I tako mi pjevali i plesali kod Stepinca... Uvalili se u travu i udri brigu na veselje! Kaj se tiče cuge, sve nas je spičio nekakav bambus kaj se točio na hektolitre, al više nas je ubila vrućina... Još je tu bila neka rakija u boci ruma i piva, al samo ti pozli od svega toga... Došla do nas i murja, al samo da nas upozore da smanjimo s tim alkoholom ak ne želimo u KP Remetinec i da potrpamo tu cugu u vrećice jer se ne smije tako piti na javnom mjestu... Striček policajac je bio jako pristojan i uljudan...susretljiv dapače čak štoviše... Guba je bilo, kad smo snimili da murja dolazi, počeli smo pjevati Ima jedna duga cesta... murjak se polomio od smijeha...hehe! Ko ne bi...hrpa pijandura na travi u hladu pjeva crkvene pjesmice mira...preluudo!! I tako smo ba
nčili do nekih 2 sata! Onda je počeo špancir fest oko škole. Svi razredi na istom mjestu pjevaju i fućkaju...super feeling!! E onda smo dobili znak da bu nas pustili uskoro unutra... I eto, vraćanje na prednju stranu škole... I tamo ono posljednje iščekivanje... Dok nam draga Goga s porte nije rekla da krećemo!!! Hehe!! Koja euforija... Prvi je naravno bio A razred... Nakon kraćeg performansa smo išli mi Bekači... Ušli smo u školu bez fućkanja...noseći platno na kojem je pisalo KAJ GOD VI REKLI ZA NAS MEDO PROLAZI!!!...VOLIMO TE!!! ekipa je ostala bez riječi... Nisu mogli vjerovati (čak ni profesori) koliko smo bili uz tu curu...uz našu kraljicu... Fakat će nam faliti!! šmrx šmrx... Al nastavili smo i bez nje... Ona nije htjela doći unutra jer bi se rasplakala...šteta...da vidi koliko ju volimo, al zna ona to...
Nakon toga smo pozvali rasku...otpjevali joj La Solitudine na talijanskom i dali joj uspomenu...imenik s našim slikama i posvetama...od svakog od nas... Bila je oduševljena!! Onda smo napravili mjesta da i ostali razredi naprave svoj slavni ulazak u školu...po posljednji put... Malo trčanja po školi...grljenje s ekipom
koja ostaje...i selidba u dvoranu!!! Tamo opet izvedbe...malo plesa, pjesme...ili pak prezentacije... Naš razred je imao najbolju prezentaciju, sa glazbom i slikicama i biserima...preeeeedobro!! Velika Hvala Hučiću!!! Baš je car!! Svi su ostali zapanjeni, a čuli su se i povici na neke ljude...sve u pozitivnoj konotaciji...hvala Bogu... Nije bilo izgreda ni takvih nekih ispada... Nakon programa u dvorani još malo grljenja i ljubljenja...koja suza za rastanak...i finalni adio!!!
Iduća stanica: JARUN!!! To je bio novi bleiburg!! Hodali smo jaaaako dugo...činilo mi se kao da su prošli sati...al na odredište smo ipak stigli!!! Putem smo se dvoumili jer je većina ekipe išla u suprotnom smjeru od nas, al na kraju...isplatilo se... Tamo smo stigli...polijegali po travi...i krepali skoro od vrućine!!! ufff....sunce je bilo neumoljivo!!! došl omi je da ga upucam ko crtiću, al nije išlo... diši na škrge i izdrži kolko ide...ak si žedan, iscijedi majcu ili šeći još pola sata do pumpe s vodom... Pakao se ljudi moji, ko nije znao, nalazi na Jarunu!!! Lagano se pomaknuli u hlad...malo nekaj prigricnuli i tako...tako bančili do nekih 6 sati... Onda nam je već lagano bilo svega dosta... Lagano se dizali s poda i kretali prema doma... Loši bendovi, loš
e pjesme, trula atmosfera...što nam je drugo preostalo? U tom trenutku je bijeg bio jedino rješenje... No, Akači nam rekli da će Prljavci pjevati...kako to propustiti? Nema šanse!!! I opet...spuštaj guzu na pod i čekaj dalje... No, prije njih je još bio i Jura Stublić...tako da mi više fakat nije bil otrulo... Ekipa je bila preeeeumorna pa nije nitko htio čagati samnom... Hvala Bogu da je bila moja Tenchi pa smo mi u prvi red i udri!!! Hehe!!! Bilo je preeeedobro!!! I tako do Prljavaca... Onda Prljavci zapalili atmosferu i to je bio finish kakav se traži za norijadu!!! Da, svake godine je isto...uvijek isti repertoar, al nisi ti svake godine maturant...
Još kratka epizoda u tajmu...i to je to...
Norijada je iza nas...
Jutros...bolje reći negdje oko 3 popodne...gledam majcu s norijade...i nemrem belivit...i to sam prošla. Puno je već toga iza mene, al i dalje se mora... Što reći...bilo je zabavno, al ima još tri tone stvari za kojima možda na neki način žalim... Al o tome fakat više nema smisla razmišljati...Zašto? Samo se bac
am u depru...a gledajte...tako je divan dan!!! Ne bum danas išla nikud van, al nema veze...jedan pogled kroz balkon i to je dosta... Sjećanja su ionako još prejaka da bi išta komentirala... Ovako je bolje...dan pauze pa se onda čujemo...čini se da je blog jedna velika iznimka...hehe!! Sreća za vas koji me čitate!! Znam da je post kilometarski, al eto... nemrem izostaviti neke stvari... Iako ih ima još, al ne bi o tome...nije to za blog...bar ne za ovaj post... Do slušanja ekipica!!!
Pusa


I`m walking on sunshine...
It really feels good...
I feel love...
It cannot be just a dream...




4 comments:

anamarija said...

ej gogach..joj ja se do norijade trebam strpit jos tri godine;)..al doci ce ito..drago mi je da si se lijepo provela..kiss,kiss

Ivancica said...
This comment has been removed by the author.
Ivancica said...

ej mala...nemrem bilivit da je norijada iza nas...fali mi već..vjerujem da vam je bilo super na jarunu, e al na bundeku....jebeno...
ajde mala, kiss!!

Goxi said...

tko to povlači svoje comm??? to je zabranjeno na mom blogu!!!!