27 September 2007

ZA TEBE MOJA LJUBAVI...


Samo reci što da učinim...
Pružam ruke daleko pred sebe
samo da te dotaknem...
samo da budem kraj tebe...
Jer ti si smisao mog postojanja
u ovim sferama...
Ti si moja riječ kad ostanem bez njih...
Kao što i ja zborim kad tebe nema.
Ti si moje svjetlo kad ostanem u mraku...
Kao što i ja osvjetljavam tvoj put.
Ti si moja snaga kada padam nice...
Kao što i ja tebe podižem.
Moja si inspiracija...
Trebam te...

I šaljem ti sjaj oka mog
da ti svjetli poput svjetionika
u danima izgubljenosti...
i tihu riječ utjehe
što se polako otiskuje s mojih usana...
da te tješi...
da te podsjeti da sam tu...
Šaljem ti i suzu iz oka
da poplavi sve tvoje tuge
i odnese ih poput bujice
što ispire blato...
Šaljem ti svoj osmijeh
da ti bude najjasnija slika
u danima kada se sve zamuti
poput podivljalog izvora...
kada misli jure poput vlakova...
Šaljem ti sebe cijelu
u svakoj zraci sunca,
u pjevu ptica
i žuboru potoka.
Uz tebe sam...
kad god me zatrebaš...
Samo zazovi moje ime
i ja dolazim...
Oblaci su mi prijatelji,
vjetar moj vječan saveznik...
Stići ću.
Neću kasniti...
Čekaj me...
Traži me...
jer to je smisao mog života...
živjeti za tebe!

25 September 2007

MOJOJ MRTVOJ LJUBAVI...


Utihnula zvona crkve.
U tišini izlazim
još mi ostale ruke sklopljene...
Navika?
Moguće...
Misli jure poput vlakova,
a noge same odvode moje tijelo...
izmoreno tijelo...
daleko odavde.
Kao da ne pripadam ovdje...
Kao da negdje daleko postoji nešto...
nešto što mi pripada.
I potrčim brže.
Ljudi me dozivaju
ali ja se ne osvrćem.
Trčim koliko me noge nose
ne zastajkujem.
I stižem na ono naše staro mjesto...
tamo gdje smo provodili sate...
cijela popodneva skupa.
Tamo gdje su se naše usne radosno susretale...
gdje su ruke grlile ono meni najmilije.
I vidim...
stara klupica još pod onom lampom...
još urezana naša imena.
I sjednem.
Uzdahnem.
I gorko zaplačem.
U daljini negdje škripa kočnica...
jauci boli...
miris tople krvi na vrelom asfaltu...
Boli...
Boli sjećanje...
neizmjerno boli...
ali znaj maleni...
da još živiš u meni.

Zbogom...

23 September 2007

...jutros iznenada...nestade...bez traga...


Može li čovjek u potpunosti pasti u neko bunilo?
Može li barem u jednom trenutku biti potpuno neuračunljiv?
I tada postupiti na onaj najanimalniji način...

Može li?

Ja bih voljela...

I onda ne bi marila...
...ni za što...
Promatrala bi ljude oko sebe kao vlakove na kolodvoru.
Svakoga bi ispraćala sa smješkom...
U biti bi ih mrzila...
Tada bi voljela pasti u bunilo...
Neka me pere temperatura...
...neka suze gase izgorjelo srce...
I ustala bi...
pošla do prvog vlaka...(ili auta)
...i razbila mu šajbu!!
Čime?
Golim rukama ako treba...
...ali učinila bi to!!

I bolilo bi...
...i ruke bi pekle...
...ali srce još više!!
I plakala bi...
I žalila bi...
ali učinila bi to...
Vlastitim bi rukama rušila svoj svijet...
...ako treba...
...ako smatram...
...da je sve to toga vrijedno...
I ne bi bila svjesna što činim...
I molila bi nebo da mi pomogne...
...a pristiglo bi podzemlje!!
I otišla bi...
Otišla bi...

Jer znam...
...zna prokleto srce...

Svega si vrijedan Čovječe!!
U mom životu si svega vrijedan!!
I oprosti zbog svega...
Opet ću pasti nice pred Tebe!
Molit ću oprost kao da sam toliko toga učinila lošeg...
...kao da sam kriva...
I poput zadnjeg kriminalca povući ću se u svoj kut
i moliti Te da mi se smiluješ...
da pružiš svoju ruku prema meni...
da me uzmeš k sebi...
Da se nađem u Tvome zagrljaju i da se osjetim sigurnom...

Ti si moj Čovjek!
Ti si moja Nada!
Ti si moja Ljubav!

I štogod treba...
...ja bi za Tebe učinila...
I najsvetije riječi...
...one posljednje kad se tijelo predaje...
...te bi riječi posvetila Tebi...
Ti si jedini koji me poznaje...
Ti si jedini koji me ikada iskreno i uistinu volio...
I zato Tebi dajem svoj najveći dar...
Čedo naše ljubavi u liku riječi na drhtavim usnama...

...volim Te...

21 September 2007

I JUST CALLED TO SAY...nothing...


I ja ću noćas leptir postati
a ti za mnom nećeš suzu pustiti

Gdje mi duša spava
nikad nećeš saznati
pokrit će me, draga, žuto lišće ljubavi

I ja ću noćas leptir postati
a ti za mnom nećeš svijeću paliti

Gdje mi duša spava...

I ja ću noćas k nebu letjeti
a ti za mnom nećeš ruke sklopiti

Gdje mi duša spava...

Nekako mi riječi ovih dana više ne dolaze. O čemu pisati? Što reći? Kada srce samo šuti, kada se razum bavi drugim stvarima, kada tijelo uživa... Ne znam. ne zamjerite mi. Isto tako se ispričavam kaj ne ostavljam commove na vašim dragim blogovima. nema me uopće na kompjuteru. Zahvalite to mom dragom bratu, ali nema veze. Danas sam tu stigla i ne mičem se dok sve ne završim. Idući post će biti zanimljiviji, obećajem! Sad idem na hodočašće... Bye! Pusa

17 September 2007

COME AND RIDE WITH ME...



Just a reminder which car is the best car in the world...=)

Čim sam danas spomenula kak nemam pojma kad bu Mačak sredio Calibru, on mi javlja kak mu je Calibra upravo stigla u radionu. Tak da ti uskoro dolazim s Mačkom pod prozor, trubim ti, a ti siđi pa vidi...



Pusa


P.S. Naravno, ovo je autich u koji sam se zaljubila... Kaj si ono rekao M? Nikad u autu? E pa, u ovom autu definitivno DA!!! =P=P=P=P=P=P


CRVENA JABOLKA ilivam ga "kako se dobro provesti bez proklete ekipe"



Nekako s proljeća uvijek meni doluta
Neka čežnja tamna...
Tiha mudrost davna...
Spuštamja stare kofere na perone sudbine
To je miris zrelih godina...
Moj kaput baš je težak najdraži!!


Ne ispadne sve onako kako smo planirali...

I sad onaj najiščekivaniji post!! Drago mi je da vam iskreno mogu reći da mi je bilo savršeno na koncertu!! Žera i ekipa su to odradili baš u onom svojem stilu. Dobro poznata statika Žere na pozornici i dobro poznata ludost najboljeg bubnjara na svijetu!! =P Moram se i pohvaliti da nisam znala možda samo dvije ili tri pjesme, a od ostalih sam znala čak i sve riječi!! =P Stare one laganice samo su mi nježno izmamile suze u oči. Mnogi su mi ljudi prolazili glavom... Pitala sam se zašto si dopuštam neke stvari, ali u nemoći da otkrijem odgovor (ili ako sam skužila da je odgovor ljubav) samo sam još jače pjevala, iz dubine duše odzvanjale su riječi... Znala sam da putuju daleko...preko ove površine jezera Bundek...preko ovih drveća...preko ove Avenije Bundek (strgala sam se kad sam prvi put čula da se to naziva "avenijom"!! Bwahahahahahaha!!)! Iskreno, znala sam kuda putuju ti versi i te note... Neka idu... Nije me briga...

Volim te, djevojčice, dok se nebo zatvara...

Samo da vas podsjetim da mi je plan bio da budem od 2 popodne "na terenu", ali ispriječile su se neke stvari: curke iz Time-a se ne javljaju, dragi je u gužvi, mamurluk me puca cijelo jutro (iako mislim da mi je pospanost bila glavni problem)... I ti "problemčići" su me naveli da pošaljem sve njih u krasni k.... i da poželim da nikoga ne vidim!!! Nije došla ni moja najdraža, ni Bombončić, ni Kokolo, ni ekipa starog Morskog Vuka... Nitko nije došao!!! A sve sam ih zvala... =( Čula sam da su se Stari Vukovi skucali na Dalmatinskoj večeri (i Kokolo je bio s njima), Najdraža nije smjela zbog staraca, a Bombončiću se nije dalo... Ostala je samo moja Sunčica, ali nije bilo potrebe da se ful rano nalazimo. Našle smo se oko pola 6, a do tada sam trunula sa stilom...onako kako samo ja mogu... Razmišljala o svima... Prijatelji mi govore kako se ne javljam i sad ih poželim iznenaditi...a njih nema... A kaj ću im ja?! Sorry, ali prošao voz u kolovoz... Mačak je druga priča... Mislila sam ga zvati sa sobom, ali on ne sluša Crvenu Jabuku, a i zbog dotičnih razloga sam bila uvjerena da ne bi htio ići sa mnom... Ne znam zašto, ali tako je!! A još sam i znala da je u gužvi... Nije bezveze zašto ovo spominjem...samo pratite priču!! I tako... odustala od svih i krenula svojim putem...

Neka vrište naše ulice...neka krene zabava...

Otišla kod Sunčice da se ona obuče... I tak mi se lijepo sredila!! =) Čak je i meni (zbog spleta različitih okolnosti) posudila svoju majcu! =) Stajala mi je savršeno... Sunčica je bila ponosna na mene jer mi je majca toliko dobro stajala da mi ju je htjela pokloniti...=P Ali vratit ću ja njoj majčicu... =) I kad smo se sredile ko dvije damice (baš smo bile fensi šmensi =P), krenule smo lagano putem Bundeka... Prije toga smo skočile u Veliki Park po cugu, ali moja Wrathly je već sa svojima bila načeta i bili su na odlasku što je bio očit znak da je cuge nestalo!! =P Tako da smo i ja i Sunčica "udrile 180tku" i krenule na Bundek!! Tamo se uvukle u ekipu (nismo začudo nikog srele) i smjestile na obalu Mora Našeg Novozagrebačkog!! =P Bio je prvo neki talent show (i mislila sam si da Nina BAdrić nemre baš tak falšati =S), a onda je krenula Jabolka!! =)=)=)=) Prije nego je sve počelo sjetila sam se svoje majčice i pozvala je da se nađemo!! kaj bu bila doma i kartala belu na kompu?! Nema šansone!!! I tako stigla i moja majčica... Našle se i ona prvu postaju napravila na pultu za pivu!!! =P=P=P Hehehehehe!! Moja majčica... I tak ona s pivom, ja žedna...nađemo se sa Sunčicom, smjestimo se i čekamo koncertich!! Tako je i bilo... Zajedno smo pjevale, njihale se i smijale do suza... Bilo je savršeno... Ja, moja mamica i moja odlična frendica...=) Tko bi tražio više?! =D

Bolja budućnost nije htjela nas da sačeka...

Onda je uslijedio niz evenata koji su mi malo pokvarili to savršenstvo:
1) Zvao me Mačak. Zapeo u nekom biznisu i dogovoru sa starcima, ali mu je najdraži dio razgovora bio kad je beskrupulozno izgovorio:"A mene ne bi zvala da se i ja provedem?" Srce mi je stalo...pokušala objasniti sve...ali ostao je taj užasan osjećaj...osjećaj srama, gađenja... Možda sam ipak trebala zaprkositi i njegovom poslu, i svim tim tajnim okolnostima i jednostavno riskirati... Zar bi profitirala? To nikad neću saznati...
2) Majka ugledala Robija... I rekla mi to, ali prekasno jer je već negdje nestao... Bila su samo mukla pitanja: Je li bio sam? Jel bila s njim i cijela ta bagra iz župe? Jel nas vidio? Brijem da nije... I bolje da nije... I baš zasvira ona dobra stvar i podsjeti me na nas... I srce tiho zajeca... Zar je moguće da ta rana još uviejk boli?! Čini se...
3) Best frend na tekmi!! Moj Ljubek uopće nije tu. Već ja njega htjela iskoristiti da mi donese neki sokich, ali kokolo je negdje u birtiji u Maksimirskoj... Ah, ta moja mala pijandura!! =P Obećao da će doći kasnije, ali javio kasnije da ne stiže... Ah, ništa od toga... Kasnije, dok sam još špancirala Bundekom, sam dobila poruku da ima još pola sata pa da se vidimo, ali on je 091 pa mu nemrem slati poruke (ostale mi samo još one besplatne koje vrijede samo unutar 098 mreže)! GDI!!! :@
4) Marac ima 091 i nemrem ga bipnuti da ga vidim!! Šmrx... Btw, dobro je prošlo poravnavanje pleha na Figuaru...=P

Priđi bliže da vidim tajnu koju čuvaš u očima...

Otpratila Sunčicu do mosta...vratila se u kvart...pričala malo s ekipicom koja se skupila u parkichu ispred mog nebodera...vidjela Nemeca...ali Marca ne... Otišla doma...zaspala s nekim čudnim feelingom...poslala Mačku poruku...ne dobila odgovor...i zaspala... Uslijedilo je tmurno i pospano nedjeljno jutro, ali o tome u drugom postu...
Do tada...
Pusa!! =P


Nekako s proljeća ja se sjetim starih drugova...
Probude se u meni svi derneci pijani...
Kad nosim stare cipele...
One znaju moje ulice...
To je boja crno ponoćna!
Moji koraci baš su teški najdraži!!


15 September 2007

NA SUBOTNJE JUTRO SNENO I MAMURNO...



U bilokojem trenutku ti nešto može jednostavno uletiti...


Da, plan je bio samo Bundek danas, zar ne? Pa, mudra je ova misao na početku i veoma istinita!! Osobito kad je u pitanju moja ekipa i prilika za odličan provod, onda sam spremna potpuno mijenjati planove. I tako i učinih... Unatoč umoru i nekoj mučnini spremila sam se za izlazak. Ja i majka smo našle neku ubojitu kombinaciju od starih stvari i bila sam sama sebi neodoljiva!! Wow!! Moja majka je zakooooon!!! =P Pufa najdraža i ovim putem!! =)
Spremila se, našla sa svojom best frendicom i zapalila na most. Prije toga sam fino pješačila jednu stanicu zbog glupih šestica, a i špancirala se preko velikog Avenue Mall raskršća zbog dragih prijatelja. Pih!! Kaj ja izvađam za svoje frendove?! Hehe!! =P Našle se nas dve i dogegale se na most. Tamo je bio veliki gathering!! Okretište tramvaja ispred pekare!! Zna se...
Ekipa nas je već čekala, barem onaj ženski dio! Dečke prvo nitko nije niti spominjao, ali oni su se sami pobrinuli da ne ostanu zaboravljeni ili smetnuti s uma. Prvi je stigao Sven, a iza njega i naš besmrtni Žiža!! =) joooj kak mi je bilo drago što ih vidim. Zagrliti dobre stare prijatelje...nešto što sam toliko trebala!!! =) =) I eto njih baš u trenutku kad smo kupovale cugu. Hehe! I odmah nam napomenuli da su oni sve popili pa kad bi im mi malo... Al ništa od toga. Skoro pa je svaka sebi nekaj kupila i to škrto pijuckala. Od cuge je to bila standardna postava: vino crno, vino bijelo, kola, jamnica i dalmatino!! Zanimljivo je da se spominjao i Jeger. Moram vam se pohvaliti da sam ja uvela tu novu tradiciju. I curke kupile još litru Jegera. Razmišljala sam si dal da podijelim s nekim, ali imala sam na umu i loše stanje svog želuca (uz to nisam ništa jela) pa sam si sama kupila mali onaj Jeger i to mi je u planu kao "dostatna količina alkohola"!! Koliko te ekipa navede da ti računica kriva...=P
Uslijedio je poziv na naše staro mjesto: Iza Roka!!! Tamo je bila još jedan dio ekipe. Naša MEDO!!! Mislim, vidli smo je još tamo kod pekare, ali ona mene uopće nije skužila i to je bio smijeh do suza!! Hehe! =) Još jedna pusa i udri stari moj!! Udri po cugi i po pjesmi!! Ja i moja Najdraža smo pokazale svoj pjevački talent, a i bile smo Svenu na ponos kad smo Kurve otpjevale u onom točnom njegovom "polako" stilu i točno na vrijeme. Hehe!! Pritom smo se smijale, pile, grlile se i ljubile... Jednostavno smo uživale u atmosferi i ekipici koja je bila savršena. Sve je bilo savršeno!!! =) Barem mi se tako u tom trenutku činilo... Bili su to ljudi koje volim i koji mene vole... Osjećala sam se prekrasno...ispunjeno...sretno... Misao mi je kadkad poletjela prema mom Mačku. Pitala sam se što moja ljubav radi, misli li na mene... Duboko u sebi sam znala da misli na mene, ako ništa drugo barem se pitajući hoću li pokupiti kojeg frajera!! =P Ma joooj vi dečki!!! Ljubomora, tvrdoglavost!! Što reći? Koju bolju kombinaciju tražiti? Nema bolje!! Najdraža moja je odmah skužila da ja razmišljam o takvom nečem, ali rekla mi je:"Odvrati misli od toga! Javila si mu se. Zna da si sa mnom i da uživaš. Barem bi htio da uživaš!" I od tada sam te misli stavila sa strane...
Plan je bio sljedeći: idemo sad u Best jer ne želimo plaćati upad, a za to moramo stići prije ponoći. Zar je to problem? Pa, inače nije, ali m ismo bili laaaaaaaaaaaagano drveni. A da ne velim koliki smo nered napravili... Sjećam ga se u magli... =P Jedina jasna misao koje se sjećam: Pelin smo sakrili u drugi grmić s desne strane!! Kokolo, pa mi smo ga zaboravili pokupiti na povratku!!!! Bwahahahahaha!!! =P nismo normalni... =P
Utrpamo se unutra. Ja zaboravila da imam svoju bočicu Jegera u džepu. I ulazim s Kokolom unutra. Njega frajer prepipava. Mene neće! A dobro...a onda skužim bočicu!! uuuuuh!! Pa ja krijumčarim!!! =P a dobro, barem sam imala nešto za piti bez da dajem neku extra lovu. Pametno, pametno!! =P Kvaka i nezgodna stvar je bila ta što sam morala trčati u krcati WC da si cugnem jer mi nitko to nije smio snimiti. Hehe!! Ma za takvu stvar kao što je Jeger se stvarno može žrtvovati (pa čak ako je to i guranje u WC kabinicu s Najdražom i ispijanje tog "sokića" dok ona piški)!! Prizor iz snova!!! =P Bwahahahahahahaha!!! =P Al navikne se čovjek nakon 2-3 puta...=P
Unutra je bilo 150 stupnjeva!! Vruće, zagušljivo, ali hvala bogu mi smo plesale baš ispod klime ili nekog ventilacijskog sranja pa je zraka možda čak i bilo za neke vitalne funkcije. Al ne dovoljno... Pa se čovjek u tim okolnostima počne skidati i završiš polugol na podiju...sve žariš i pališ oko sebe i smiješ se u sebi kako drugi uopće nisu svjesni da te ništa od toga ne zanima. Svi oni pohlepni pogledi od strane frajera...sve oni ljubomorni pogledi glupih i jeftinih trebica... Ništa te to ne zanima. Ti samo znaš da si tu sa svojim najboljim prijateljima i da samo želiš plesati do zore (ili dok se ne skljokaš od vrućine, žeđi ili grčeva u nogama)! Nemaju pojma... i pružaju pohlepne i masne šape... Zvijeri!! S&G!!! To ja velim...ali briga me!! Nije me briga za ništa... samo dok pjesma traje i ja živim...=)
Sve je bilo poput velikog vrtloga... Vjerojatno je bilo svakakvih happeninga, ali nisam ih baš snimila. Samo sam se okretala...sama ili držeći frendicu za ruke... I vrtila se!!! Pustila misli daleko od sebe... Više nije bila bitna ni pjesma ni ritam...bio je bitan samo osjećaj neizmjerne slobode. Slobode misli...slobode uma!! Prepustila sam se nekom iskonskom porivu za ludošću...i nitko mi nije ništa mogao!!! Bila sam svoja!!! Bila sam slobodna!! Ljudi oko mene poput voštanih figura...prostor iskrivljen poput slomljenog zrcala... Nije me briga!!! Nije me briga!!! Ne zanima me!!! Dižem visoko glavu i gubim se u svojoj vlastitoj spontanosti...
Sve je to potrajalo do 3 ujutro. Trebali smo juriti na tramvaj koji je polazio u 3 sa Savskog mosta, ali bilo je i više nego očito da nema šanse i da će biti maaaaaaaaaaaala nemoguća misija stići doma u neko pristojno vrijeme (ili uopće na bilo koji način stići doma)! Bilo je vrijeme da se poduzmu neke drastične mjere: zovem svoju mamu!! Inače mi je to SOS samo u kriznim situacijama, ali sam također svjesna da će mi trebati puuuuuuuuuuuno doktora da me sastave ako je stara budna a ja se ne javim. I ništa... Zovem. Probudim majku i velim joj da smo zeznuli prijevoz, stari od frendice zaspao pa neću doći doma u dogovoreno doba nego idem polako s ekipom prema gimnaziji i da dolazim domeka. Dobro. Stara mirna i ja sretna! I sad je počela operacija "Lassie ex4.b"!! Bio je predviđen zajedničk irad i angažman nekih dotičnih ljudi, ali ništa od toga. Da ne duljim, na kraju smo ja i moja Najdraža ostale same. I lijepo se ukrcale na tramvaj za Novi Zagreb! Oh, blažena tridesetjedinica!!! =) U tramvaju srele ekipu iz Zapruđa, ali nisam se previše obazirala. Ionako me skužio samo Jannuz, a ostali su bili mrtvi pijani. I to u punom smislu tih riječi...
Stigle mi u kvart. Plan je bio sljedeći: idemo kod mene do Cornera po vode i onda bumo prošetale natrag do Avenue Malla gdje je Najdraža imala bus za Goricu, ali tek za sat vremena pa smo putem šetale i pričale. No, uvijek se nešto može promijeniti... tako i jest!! Srele smo nekog freaka. Neki čudan lik. Stao do nas i pustio na mp3-u pjesmu "Jeebena"...da, very odd!! A onda nas i nekim umiljatim napušenim glasićem upitao kud idemo, di stanujemo... Mi smo ga lagano odjebale i odjurile malo dalje. Nije vrijedno spomena da smo hodale posred ceste!! =P Lude smo nas dvije... I sakrile se malo u mrak da vidimo di je taj frajer, ali više ga nismo mogle vidjeti... I to nas je uplašilo. Zato je meni pala ideja na glavu...=P Povela ja svoju najdražu kod mene i prespavala ona kod mene. Legle smo u 5 ujutro (samo da naznačim koliko nam je trebalo =P)! Nju sam ušuškala u svom krevetiću, a ja sam se išla zbližiti sa svojim kaučem u dnevnom boravku. Ostavku mi je u sjećanju kao vrlo neudoban, ali začudo bilo mi je prekrasno spavati...
Ujutro promenada!! =P Moja majka i buraz nisu mogli vjerovati ko to spava u mom krevetu i nisu mogli skužiti jesam li to ja ili nisam... Brat se čak i prepao!! =P Da ne duljim, ujutro sam najdražu otpratila do gimnazije gdje su starci došli po nju, a ja sam onda teturajući otišla natrag kući. Doma me čekalo toliko posla-čišćenje cijele kuće, pravljenje ručka...a još i ovaj mamurluk!!! Znala sam da neće to ići baš u petoj brzini pa sam morala odbiti poziv na kavu od Kikija...šteta!! Možda ta ekipa više stvarn nije moja s obzirom da se vidimo jedanput godišnje... Možda Kiki ima pravo... Ne znam...
Znam da post nije od današnjeg datuma, ali nisam stigla napisati ga. Pa evo sad nadoknađujem zaostatke. Tko je kriv? Buraz!! Nije mi dao za komp da uopće sjednem, a kamo li da nešto i napravim... Al dobro, imat ćete više za čitati (hehehehehehehe, kužite ironiju? =P)
Pusa


Ajmo na noge!! Ajmo svi ruke gore!!
Možda i dođe...dugo je još do zore...
Ajmo na noge!! Veselo nek se pije!!
Ne mora ona znati kako mi je...!!