PRŽI SE SRCE MOJE...OD LJUBAVI TVOJE...

E brate mili, što je vruće ovih dana! Uff...imam takav feeling da će mi duša izgoriti. Već sam se zabrinula za sebe, al i drugima je tak...pa....fiju...nisam jedina. =) ne znam ni kako si pomoći... nemrem spavati... Iako će neki reći da mi to nije od vrućine nego od cuge, al dajte, molim vas, laže selo, lažu ljudi... Kad smo već kod toga, lažu oni oko toliko stvari da je to za ne povjerovati, al prevruće mi je da bi se ljutila...da bih uopće komentirala.
Značajna je stvar da je za tjedan i pol NAPOKON gotova škola!!!! Jedva čekam...živim za taj dan...i za ovaj petak...i za subotu 19.5.......i za nedjelju 20.5........ma joj...idući će dani biti pakleni u punom smislu te riječi (izuzev one male sitnice da ću se ekšuali tamo i preseliti). Al dobro... malo tulumarke, malo cuge, malo dobrog društva...i rashladit ćemo atmosferu...well, barem živim u ugodnoj iluziji!!! =)=)=)=)=)
Eto, trkeljam bezveze neke gluposti. Mislim da je dosta za sad... Ionako me čeka Majka Courage, Camus na srpskom...malo testa iz biologije...malo testa iz matematike...pa zato...adieau!!!
Pozzzzzzzzzzzz do idućeg postića...=)=)=)

CRAWLING IN MY SKIN...THESE WOUNDS THEY WILL NOT HEAL...

neka mi ne svane...nek me nema...nek me ne bude...

Eto...i kad čovjek pomisli da je napokon nešto krenulo nabolje, sve ti se odmah sruši natrag na glavu. I pogode te u glavu stare školske knjige...stare uspomene...stare pogreške... Toliko o tome da sam u životu išta uspjela riješiti. Dobro, škola napreduje, al i to zapinje baš sad kad bi trebalo sve otklizati na dobrim ocjenama prema već duuuuuuugo priželjkivanom kraju. Gubim koncentraciju? Ne! Naprotiv, iznenadila sam samu sebe koliko sam toga stigla napraviti i preživjeti bez previše ekstremnih egzibicija poput cjelonoćnog učenja i bdjenja uz kompjuter...ne, čak sam se i naspavala. =) a to mi je veoma bitno...san za dobar ten...=)
U čemu je onda problem? Šutim, ali slutim...a to je moj najveći strah (uz još njih milijun i dva). Kupila sam već jednosmjernu kartu za highway to hell...al zar to mora značiti da već sad kreće životna muka i zajebancija sa samim sobom? Ma dajte ljudi...ne može biti!! Ja hoću natrag!!! Toing...i eto još jedne knjige meni u glavu...
Prijatelji...tako divna stvar...tako potrebna stvar u životu, ali i tako komplicirana stvar da nekad gubim glavu kao ovih dana. Govorim i činim stvari za koje nisam svjesna...to jest, svjesna sam samo toga da činim drugima nažao....da me netko pita zašto, ja bi ga prvo pitala što? o čemu govoriš?...ispraznost riječi kod mene je dosegla vrhunac...za neka djela još ima praznih mjesta, ali se nadam da nikada neće biti popunjena.
I tako...danas skoro ostala bez jedne super frendice...moje male sunčice...bez najboljeg prijatelja jer se ponašam ko kreten...i to kreten izvan konkurencije... Najgore je što sam svjesna da se moram prestati ponašati tako, al nemrem!!! i prestanite me pitati što mi je!!!!!!!!!! NE ZNAM!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Hoću trčati...vrištati...pobjeći...a da nikoga ne vidim jer ću opet nekoga povrijediti...opet iznova vidjeti druge kako me vide u nekom drugom svjetlu... Al kod mene NE POSTOJI DRUGO SVJETLO!!!! Ja nisam zla!!!! KOd mene nema dark side of the moon, već samo prolazni oblaci... PA KOJI JE ONDA OVO K*****!!!!?????!!!! Šizim...gotova sam...popucala po šavovima... Andrej, ako ovo čitaš..znaj da ti je Goga tvoja...ah, bio si u pravu da nikad nisam bila normalna...da sam neki freak i s pravom si se sablažnjavao... FY je imao pravo ljutiti se na mene...samo se igram tuđim osjećajima...samo tražim samosažaljenje i žaljenje drugih... Zašto nisam poslušala svog Ninkovića????!!!!! I otišla... kao i on... otišla od onoga što me počelo sputavati... u čemu se više nisam pronalazila... Prokleta ona pjesma... proklete riječi... a blagoslovljene uši koje ne čuju moj vrisak... i blagoslovljene oči koje ne vide ove moje napisane riječi... ali morala sam... morala sam nekako... samo malo... da se ispucam... da se isplačem... kad sam sama... ovaj blog je onda jedini spas mom razumu... da ga ne izgubim...
Eto... tko je stigao do ovog retka valjda me žali ili kritizira ili potvrđuje svoje misli o tome kako se samnom ne valja družiti... al zato neću srušiti ovaj post, a ni ovaj cijeli blog...kao neki... Živim sa svojim usponima i sa svojim padovima... tko hoće ostati uz mene, dobrodošao je...tko želi otići, neka ode...ja za njim više neću ići...
Sad samo želim završiti svoju misao koja još uvijek obilno navire u mojoj glavi... samo želim poslati poruku svom Šinkecu i reći mu koliko ga volim...svoju Martinčicu zagrliti najjače što mogu... od tolikih ljudi tražiti oprost... Bacite kamen...nisam dostojna...
idem!! vjera će me moja spasiti...

KAD SE UMORIŠ...UZMI SI PAUZU!!! =)

Umoran sam prijatelju...umoran!!
Umoran od vina, žena...umoran!!

Heeej ljudi moji!! =) dobila sam par opaski da sam tak riječita da je svima muka od mojih postova s tim glupim riječima pjesama...Baš, ko da to nemrete naći na googleu...da da...shvaćam!! No dobro, onaj koga će ipak zanimati o čemu se radi neka škicne zadnja dva posta...=) iako ne vjerujem da će biti takvih...mislim, sudim po komentarima... I nemojte mi više prodavati fore da ste bili tu, a da niste ostavili comm. Il si bio i komentirao ili nisi!!! pih! E da, samo je dna napomenica, prije nego počnem ovaj post,: onaj tko se sablažnjava nad mojim riječima nek me zaboravi!! Ako me ne prihvaćate takvu smušenu i otkvačenu curu koja ima svojih mračnih, ali i onih svjetlih perioda, onda me možete zaboraviti. Znaju oni na koje se to odnosi...(FY ne na tebe! =)) eto...dosta župnih oglasa...=)
Htjedoh pisati o nečemu dosta aktualnom u mom životu (a i drugih maturanata u mojoj školi, ali i iz drugih), a to je umor!!! Pričat ću samo za sebe jer ne mogu garantirati ništa kod drugih, al za sebe definitivno znam da sam krepana do bola. Možda ne sad da mi se samo spava, već sam postala nezainteresirana za sve...počela jaukati i žaliti se bezveze...zaboravila na mnoge ljude...odbacila mnoge stvari... Znam, opet za to mogu kriviti samo sebe, ali ja bi radije krivila druge!! =) Hehe!!! Znam ,znam...neću! Al eto...uzela sam si odmora!
Konkretno, danas sam trebala učiti povijest, geografiju, likovni i kemiju, ali nisam mogla. Još me uhvatila tu neka boleština i rezultat je očit: nula bodova za školu, sto bodova za Goginu lijenost!! JEEEEEEEEEE!!! A opet...nikako ne razlog za veseliti se... Lagano, ali saaaaaaaamo lagano m ije škole dosta!! Sutra predajem maturalni rad (u pozadini se čuje Hendelova Aleluja) tako da me večeras čekaju još zadnje finese, sutra uvez i predaja!! Mašem bijelom zastavicom i predajem se...=) Bila je to teška bitka...još kad bi se završio ovaj rat...joooj!! Daj malo brže tih tri tjedna!! =)=) jedva čekam, a opet...eto ti nove stvari koja me umara...melankolija i nostalgija za svim ovim divnim ljudima s kojima se družim...sjećanja na sve one naše tulume i gajbe na Jarunu ili na Gradecu. JOOOOOOOOOOOJ!!! Ajmo opet!!!!!!!!! =)=)=) i tako...još jedan tuborg...još jedan hit Daleke Obale...i to će biti to...gotovo jedno veeeeliko poglavlje zvano: Ludilo srednje škole!! =) al dobro...još nije gotovo...još živim za posljednje dane...
Druge neke stvari koje me zamaraju možda su obitelj, dečki, frendovi...manjak kofeina...manjak alkohola u krvi...i tak! Al zar to nisu oni slatki problemi obične male tinejdžerice? jesu...hvala hvala...spontani aplauz!!! =) al o tome fakat ne bi...Kog zanima, ima moj broj pa bumo otišli van u šetnju il na kavu...samo se javite!! Znate da uvijek nalazim vremena za sve vas...koliko god to jadno pokazivala!! =(=( al dobro...date mi još jednu šansu?? šmrx...=) ko ne zna... nek pita druge...=) =) =)
p.s. Stvarno vas animiram da pogledate pjesmice...ne znam...svi ih znate...al u tim trenucima su mi bile tako potrebne... Živjelo Hladno Pivo i Daleka Obala!! Naravno, i Darko Rundek... Volim te ljubavi moja...=)=)=) tko god da jesi...

OTVORI TUBORG DA NAZDRAVIMO...SAMO ZA MENE!!! SAMO ZA GARGU!!! =)=)

Treba mi netko da mu ispričam sve
kako sam pustio da me rastave
od Gordane, moje Gordane.
Prije nisam ni znao jer bio sam mlad
da je svakome čovjeku urođena glad
za suzama, tuđim suzama.

Jer ljudi su pokvarena rasa
prljava i zla i ko' ljude sluša
taj uvijek nastrada.

Kada bio sam sa njom volio sam je
i ona je tada voljela mene...voljela me
...voljela me je,
al' došli su ljudi
pokvareni, zli i svakakve laži su pričali
o meni i o Gordani.

Jer ljudi su pokvarena rasa
prljava i zla i ko' ljude sluša
taj uvijek nastrada.

Prošli su dani prošle godine
od kada sam pustio da me rastave
od Gordane, moje Gordane.
Tada nisam ni znao jer bio sam mlad
da je svakome čovjeku urođena glad
za suzama, tuđim suzama.

Jer ljudi su pokvarena rasa
prljava i zla i ko' ljude sluša
taj uvijek nastrada.

KAO JA DA POLUDIŠ...JEDNOM KAD SE...MA NE!!!

Ustao sam ujutro s glavom nateklom
I zakačio malim nožnim prstom o stol
Spotaknuo se o tvoje papuče
U padu odkinuo zastor i glavom puko u radijator

Htio sam ti baciti vazu u glavu
Kad si se probudila i poslala me k vragu
Al sam u agoniji bola stenjao ispod stola
U grču se previjao kad mi je sinulo


Ne volim te nit sam te ikad volio
Na tvoje omiljeno pitanje evo ti odgovor
Bio sam mlad it totalno zagorio
Tako je valjda sve to krenulo


Od samoće i dobrog sexa nastala je naša veza
Početni zar je bio zavidan
Da nisam svakog dana otkrio još mana
Sad si u mojim očima samo još greška u nogama

Što se smiješ ko hijena to me toliko ne smeta
Koliko neke druge navike
Nit što vreće od tampona bacaš stalno sa balkona
Samo jedno ipak ne razumijem
Nije mi jasno sto ne zatvaraš zubnu pastu.



par riječi drugi put...trenutno nisam raspoložena...volim vas sve!!! =) pussssssssssa!!=)=)

DOWN HERE...IN THE MIDDLE OF NOWHERE...

Inspirirano mislima jednog anonimusa...


Zašto te ne volim? Radost je druge voljeti, al ja nisam sretna...
Zašto te ne tješim kad si tužan? Želja mi je tješiti te, al i sama sam žalosna...
Zašto ti ne pružam oslonac kad si slab? Pružam ti ruku pomoći, al i sama sam shrvana...
Zašto nisam tu kad me trebaš? Želim ti doći, al i sama te trebam kraj sebe...
Zašto ti ne posvećujem pažnju? Dala bi ti i taj komad sebe, al se osjećam potpuno beskorisno...
Zašto ti ne darujem sebe kad se osjećaš praznim? Jer se i sama osjećam ispraznom...
Zašto ti ne pružam zaklon u vremenu straha? I sama tražim da me netko ponese na leđima...
Zašto nisam uz tebe na tvome putu? Jer sam i sama skrenula sa svoga...
Zašto ne dolazim kada me zoveš? Prevelika je tama i buka u noći gdje se skrivam...
Zašto te ne tražim kada se izgubiš? Od umora sam zaspala prije nego sam te našla...
Zašto ti nisam lahor u vrućini? Jer me umor svladao...
Zašto ti ne dajem oprost kada ga tražiš? I sama sam potrebna oproštenja...
Zašto te ne oslovljavam sa "ti"? Jer sam i sama sebi stranac...
Zašto ti se ne dajem na dar? Sama sebi sam preskupa stvar...
Zašto te prisiljavam na nešto? Jer se i sama opirem svemu...
Zašto nisam tvoje svjetlo na obzoru? Jer i sama čučim u mraku...
Zašto nisam hrana u tvojim danima gladi? Kruh života je meni neznana stvar...
Zašto ti nisam vjerna? Jer sam i sama sebi nevjerna...
Zašto te ne slušam kad govoriš? Jer sam i sama potrebna razgovora...
Zašto u meni ne vidiš istinu svog srca? Srce je moje razbijeno ogledalo...
Zašto te neću pohoditi kada si zarobljen? Jer i sama sjedim okovana svojim grijesima...
Zašto te ne mogu izlječiti? I sama sam puna rana koje ne žele zacijeliti...
Zašto te ne očistim ako se uprljaš? Jer i sama spašavam samo svoju prividnost...
Zašto me shvaćaš kao suparnika? Jer se postavljam iznad tebe...
Zašto me ne možeš pogledati u lice? Ne možeš pronaći me oko sebe, ja sam u skrovitosti svoje noći...
Zašto ti nisam saveznica? Jer sam i sama sebe odbacila...
Zašto sam te zaboravila? Zaboravila sam i sama sebe...
Zašto nisam kraj tebe? Nisam više kraj nikoga...
Zašto ne čuješ moju riječ? Jer istinsku Riječ nastanjenu u meni ne dijelim s drugima...

Oni koji će opet prepoznati svoje misli i opaske nek ostave comm...spremna sam otkupiti autorska prava jer su mi originalne riječi predobre...=) kog zanima nek prošvrlja linkichima za moje najdraže blogere...ovo je više anđeoska poruka u originalu...=) Ja sam je totalno prizemljila...Netko me pitao što vidim iza svega ovoga... Vidim sunce na obzoru...novo jutro što se budi...samo za mene...i razmiče tminu u mom životu...otire svaku suzu iz mojih očiju... Ovo je valjda samo faza...barem u nekim segmentima...definitivno ne svim...=) samo ću reći: Zovi, samo zovi...i ozdravit će duša moja...

TKO IMA SLABO SRCE NEKA NE ČITA...TKO ČITA NEKA NE ZAMJERI

I bijes...i bol...i tuga...strune mog života...

Eto, svašta se čovjeku zamjera...da se ne zna oblačiti...da se ne zna ponašati...da nije odgovoran...pa tako i meni. Ne, to nisu zamjerke...to su savjeti ili pak iskreni osjećaji... Hmm, mogu li povjerovati u takve riječi? Mislim da neće ići... E da, i ono pitanje: Tko je mene odgojio? Mnogi me to pitaju...pa i moja vlastita majka...jer njezine kriterije i vizije više ne zadovoljavam. Frendovi su si to pitanje uzeli za moto odnosa između nas...iako neki preferiraju ono: "E škrtice, kolko daješ tolko primaš...pa si razmisli u kojoj si ti poziciji!! " Da...i meni su te onako favoriti u borbi za prvo mjesto u natjecanju za najbolji prijateljski savjet koji mi daju ljudi. Pobjednika ćemo proglasiti za par tjedana kad se maknem na sigurnu udaljenost... Poruka odmah: ako ostanem, to znači da nemate sreće u životu i da ćete se morati strpiti do jeseni. Eh, ta jesen... mislim da će mi se cijeli život okrenuti naglavačke i naopačke kad dođe taj deveti mjesec...taj rujan...rujno vince-moj budući najbolji prijatelj. =) da, zvučim kao zadnji kroner...ali ne...mene ne treba slati na lječenje i odvikavanje...to je samo uzaludno trošenje novca i živaca onih divnih teta u sanatorijima...a mi drugima ne želimo ništa nažao činiti, zar ne? =) hehe! Moje dvije najdraže stilske figure: sarkazam i ironija...moje strukture rečenica otkrivaju i tajnu opsesiju oksimoronom, al to je javna tajna...=)
Ako se odmaknemo od svih ovih mojih digresija i filozofskih komentara, koji ionako svima idu na živce (najbolji su mi komentari:"Hoćeš ti reći ili da odem na kavu dok se ti napokon ne izraziš???"), vidjet ćete da ja nisam sposobna imati dobar odnos s ljudima oko sebe...da, to je jednostavo moj defekt... Tko je rekao da svi ljudi nisu defektni? Ja jesam!! Ja to jednostavno ne mogu... Poseban su primjer moji odnosi s dečkima... naročito bivšima... Uff, u tome sam maher... Knjiga koja bi opisivala to područje zvala bi se: "Kako od sebe napraviti budalu u svakoj prilici?"...mislim da bi bila bestseller!! =) Druga kolona je family...taj zlatni odnos sadrži nebrojena izderavanja na dedu...svađa i vrijeđanje brata...odgovaranje mami i zanemarivanje svojih obaveza...a tek Miško...znam da bi bio red da ga hranim i čistim...il da bar znam kak izgleda, al nemam pojma... sve je to mutno, moja Beatriče, sve je to mutno oko nas...
Ništa mi više ne predstavlja takvo nekakvo veselje koje bi osjećala...kao poticaj...kao vrijedno iskustvo...kao tajnu skrivenu u drugima... Ne, pretvorila sam se u jednu veliku, jednoličnu, monotonu NAVIKU!!! Sve mi se čini bezobličnim i ispraznim te manje važnim od nečeg drugog...od čega? Ne znam, jer upravo SVE stvari odbacujem od sebe i zanemarujem...stišćem zube i valjda se duboko u sebi nadam da će sve proći i da će samo nestati... Vjerujte mi samo na riječ da svega toga nisam svjesna... Moj pogled je taman, mutan...riječi su prazne i beznačajne...kretnje usporene i sablasne...koraci teški i umorni. Gdje da stanem? Ne znam... nema nigdje klupica za sjesti...a previše sam umišljena da bi sjela na travu...
Parni Valjak je rekao: "samo ne daj, ne daj nikada da nam ljubav bude navika..." al i to sam učinila... Ja ne znam voljeti. Živjela sam u iluziji da znam, al prevarila sam se kao nikada... Gadna je to bila spoznaja, al vrijedna... Barem shvaćam zašto me nitko ne poznaje...sve manje ljudi okružuje...i sve manje ljudi shvaća, razumije... Ne krivim nikoga izuzev sebe!! Ne brinite! Znam što mi je činiti i to je moja zadnja i najveća molitva...
Za Prvi Maj sam išla u Pleternicu, Požegu i Cernik... Taj me put mnogočemu naučio... Neke od stavaka su: ljudi su prijetvorni i uporno vjeruju da to mogu prikriti...sakrivati osjećaje je nešto najgore što možeš činiti...gledati druge kako uživaju u sreći zapravo je najveća tortura...voljeti dvije osobe jednako nije moguće...laž je slatka kao najslađi med, al bode kao najoštriji i najotrovniji žalac...svi koji su oko tebe uvijek te ostave...kad tad...onaj kojeg voliš nikad te neće primjetiti ili neće mariti za tebe u nadi da ne uništite ono divno što do sada posjedujete...
Neke su od ovih stvari moje totalne autosugestije kakve nemaju ni najokorjeliji sektaši...al govorim ono što mi je trenutno na duši...iako još uvijek držim visoku branu da se potpuno otvorim jer ne želim nikoga spominjati...nikoga time povrijediti... Zato sam u crkvi u Cerniku tako duboko molila da me Zovne malo glasnije...samo malo glasnije... Toliko želim ustrajati u jednoj stvari, al ne mogu zbog tolikih stvari...tolike vlastite lakomislenosti i kukavičluka...neodlučnosti i neustrajnosti... A tako bi željela...ma koliko god me drugi odgovarali...moj ljubek zna koliko ustrajem u tome...koliko to žarko želim...i hvala na podršci!! =) Najbolji si prijatelj...=)
Komentar i zaključak na ovaj post nemam...tko ima neka piše...ako se nije sablaznio...al pišu tamo u jednoj divnoj knjizi riječi jednog divnog čovjeka: "Blaženi oni koji se ne sablazne nadamnom!"...Za one skeptike i zgroznike možda idući post bude zanimljiviji...ili bar u neku ruku vedriji...a do tada...pusa! =) bez najdražih stilskih figura...


Volio sam jednom jako u životu svom,
Garavušu, garavušu, u sokaku svom.
Sve je ona meni dobro što ja znam.
Srce moje lažem sebi, bolje kad sam sam!