BRM BRM....=P=P=P

Ne može nam ništa KGB,
ne može nam ništa CIA.
Ne može nam ništa FBI,
nitko nitko ajaja!
Vozimo se 100 na sat! =P

Ako mi je srce ikada zaigralo...al onak da sam imala osjećaj da će mi iskočiti iz grudi, onda je to bilo u 3 situacije (računam samo one pozitivne situacije jer u onim drugim srce stane). A jedna od njih je i tren kad vidim lijepi autich...lagano prođem prstima niz njegovu haubu...ili pak sjednem u njega. Naravno, nisam si ni u kojem slučaju željela uskratiti priliku da se ponovno tako osjetim...kad već tako dugo nisam...=S =P


I tako ja otišla na zagrebački Autoshow! I ljudi moji, to mi je bio jedan od najboljih doživljaja ovog tjdna pa i zadnjih mjesec dana. =D Svi ti auticheki...sve te ljepotice (i dalje mislim na aute)...jednostavno su me bacili u delirij. Bilo mi je jedino žao kaj nisam vidjela corvete i peugeotov prostor. Al frendica nikako nije bila raspoložena...al ono...baš ni za što...pa je nisam željela vući sa sobom. Al vječno ću pamtiti te paviljone. =P I kako mi je paviljon broj 5 za dlaku izmakao...)=[


Ne mogu baš riječima opisati kako mi je bilo jer me mnogi ne bi shvatili. Svatko ima neku svoju ljubav (ili bolje reći opsesiju =P) koju drugi u nekoj manjoj mjeri mogu razumijeti. Kao što volim plesati, pjevati...i cugati (morala sam napisati zbog dotičnih ljudi)...tako volim i aute! Iskreno rečeno, falio mi je...moj Mačak...da zajedno prošećemo među tim automobilima...zajedno komentiramo...možda kojega i kupimo za mene =P MIslila sam da mi neće faliti, da neću misliti na njega...ali eto...u svakom drugom čovjeku sam vidjela njega...u svakom automobilu sam osjetila njegov dodir na mojoj ruci kad sam spustila ruku na mjenjač...i toliko mi je nedostajao. Al neka zna...neka nekako zna da mi fali...kad bi samo znao...=(
Prilažem slikice svojih Opel ljubavi i onih manjih...starijih...uz suzu u oku... Jer sve će to jednog dana biti moje!! =P
Pusa svima!! <3

(slikica za tebe ljubavi moja...Mačak...samo da je tamno plavi...)