26 March 2007

KAD OBITELJ POLUDI...



Život ti složi situaciju kakvu nisi mogao ni sanjati, a kamo li da budeš spreman. Negdje prvo trčiš nebeskim prostranstvima ko mali goli barokni anđelček, a onda flush!!! Potegne te neki mlaz i osjećaš se ko da si hrpetina fekalija u wc-u. Osjećaš se smrdljivo...tijesno je u tim životnim cijevima i onda završiš na dnu kanalizacije. Dobro, ne doslovno, al nije to tak ni daleko... Izađeš mami između nogu...drži te neki čudan frajer staklenog oka sa ljigavim rumenim rukavicama... I još tamo okolo čeka cijela horda takvih vanzemaljaca. Pih! Ne znaš što te snašlo...i sav si jadan al eto, zaglavio tu na ovom nekom drugom svijetu. I na sve se moraš naviknuti...samo kad ne bi te pelene tako žuljale!
Vjerujem da bi takva bila neka moja prva iskustva na ovome svijetu. Nažalost, ograničenost ljudskog mozga znači i amneziju u prve tri godine života al dobro... i bolje da se ne sjećamo. No, mogu reći da sam i ostatak dosadašnjeg života provela s tim iskonskim osjećajem da sam flushnuta iz nekog božanskog wc-a u ovozemaljsku kanalizaciju. Što me navodi na takvo razmišljanje? Pa definitivno moja dosadašnja iskustva s ovim svijetom i svim njegovim "darovima". Jedan od tih rođendanskih darova je svakako i moja obitelj. Nešto što nikako nisam mogla birati, al ujedno i ono što ne bi nikad mijenjala ni da imam priliku.
Moja family je jednom rječju: MAFIJA!!! Gledajte, to čak i nije moje subjektivno mišljenje...to je činjenično stanje!!!!
Prvo da vam velim da živim sa svojom mamicom, mlađim davežom (čitaj: brat) i dedicom (čitaj: kum XXXIII). Starci su razvedeni... Tak da se odmah vide odstupanja od serijske proizvodnje idealnih obitelji... Mi smo roba s greškom... God damn it!! Već smo tužili Nike...=) Ćale moj je lud čovjek...ne da je čuknut u glavu nego je to čovjek koji je tak flegma...jedino kaj ga zanima je rock`n`roll, da ugrabi neki poslić i to je to. Ajde, mi smo mu postali još jedna životna zanimacija, al taj tip zanimacije mu lagano ekspandira (čitaj: dobila nedavno polusestru) tak da možda padnemo u drugi plan...
Najbolja osoba u ovom bosanskom loncu moje familije je definitivno moja mama! Mama Rada je majstor za sve!! Kaj god trebaš...a najvještija je u pospremanju i financijskim transakcijama. Hehe! Prebacivanje love iz šupljeg u prazno je obiteljski obrt! =) Ona je također i veoma marljiva osoba te iznimno senzibilna. Znate, tu se javljaju neka pitanja na koga sam ja onda tak lijena i neuredna...al znam da sam i ja na nju jako osjećajna osoba i velika romantičarka. Ova nepodudaranja naravno povezujemo sa starim...hehe! Fizički smo inače ful slične tak da nas ljudi čak i zamijene na ulici (pozzz ekipi koja s time ima iskustva)...i to nam je ful smiješno. hehe! Zajedno se zezamo...zajedno plačemo... Mogu reći da sam presretna što imam takvu mamicu. Ona je nekad stroga i nekad se znamo zakačiti al u biti smo si velika potpora i pomoć. Pusa mamici!
Idući član je mala moja beštija: brat Hrvoje...zvan Buba!! =) taj mali je moje najveće blago...sjećam se još prvog dana kad sam saznala da ću dobiti bracu... Svaki dan sam ga iščekivala. Pričala s njim kroz mamin trbuh, a kad se rodio...jooj koje je to bilo veselje! Al tada sam ujedno započela i karijeru njegovog maltretiranja. Al znate...mi smo jedan special buraz i sisterka. Mi smo u dobrim odnosima...čak se tak često i ne tučemo niti svađamo. Mi to diplomatski riješimo... I onda kad pričamo o drugim tak buraz-sister odnosima umremo od smijeha i smatramo da nismo normalni...hehe! Stara onda veli da se dva intelektualca nikad neće tući... A onda se mi tek razvalimo smijati... MI INTELEKTUALCI? hehehehehehehehehehe! Moram vam reći da mi je i buraz velika podrška i pomoć... Nemam pojma, al možemo pričati o svemu iako je 5 godina mlađi...Kužimo se i to mi je FAKAT zakon!!! =)
Al zadnja faca moje familije je moj DEDA! Taj 70godišnjak je moja najveća noćna mora, ali i velika ljubav... Znate, to je jedan veliki i pametni čovjek, al starost i rat su ga dotukli tak da... zna biti dosadan ili zamoran...ponekad jaaako ljut na sve nas...al opet je tu. Mislim, kako mrziti čovjeka koji je inzistirao i kupio mi kompletne školske knjige NOVE?? Nije da je u pitanju samo lova...al trebate vidjeti kak ja i on znamo od 8 do pola 12 navečer razgovarati... o čemu? nemamo pojma...školi, svjetskoj korumpiranosti...bum vam jednom objavila popis nekih top tema...=) inače su on i mama na ratnoj nozi (naime, on nije njezin tata već tatin kojeg, skužili ste, nema s nama)...hehe...tak da je to malo koma situation, al nekak smo se snašli... njih dvoje se izbjegavaju, a ja i burki se samo provlačimo između njih... smijeh i suze!
I tak vam funkcionira biocenoza kod mene doma... Oh, fakat sam napisala esej...sorry ekipa, al ja kad se raspišem...nemreš to zaustaviti!! =) al bar se nadam da ste me sad malo bolje upoznali... Naravno, još posticha pripremam tak da...stick around and take a look...it could be interesting...=)=)=)
pusa!!! =)))))))))))))

KAD ČOKOLADA NE POMAŽE......

Zna se tko je naš favorit!!!




Kad čoksa ne pomaže: ZGRABI DALMATINO!! Dodatne upute: okupi svoju ludu ekipu, odete slavit roćkas IZA Roka...cugate, onda se ugurate u Roko i u roku 10 minuta izađete, a na kraju završite na Trgu i pjevate sa nekim lokalnim pijancem...=)=)=) Ljudi moji, to pali...kao svojevrsne digresije uključite pjevanje na stanici na mostu ( ne pitajte za playlist; DORIS I HARI SU ZAAAAAAAAAAAAAKON!!!)...ili pak provlačenje u Roko dok vam u ruci visi ful roza vrećica koja je puna rasute bombonjere, mineralne vode i nekih krekera... =)=) želim vam ugodnu zabavu!!



A sad ono najvažnije! Pozzzzzz mojoj najboljoj ekipi koja je to sve izvodila...=)=) najbolji ste!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Mislim...cerekati se do boli...jedva stajati na nogama...sve su to obični simptomi pijanstva, al kad uz vas na mobu pjeva Hari Rončević uz divan glas vašeg super frenda koji "skida" Doris...e to je onda poseban štih...=)=)=) reprizirate to na punoj stanici na Savi i to je to... Hehe!!! Nezaboravno!! Za sutra ne marite, bitno je ono u ovom trenutku...ono što SADA činite...=)
Pusa!! =)