KAO SJEĆANJE...

Kazaljke i dalje krugove crtaju...
Umjesto zvijezda kišne kapi
na grad padaju...

Eto...poslušala ja savjet dobre prijateljice...i tako...nastavljam pisati... Tražiš mala moja novi post? Ali što da pišem?? Što reći...? Sve mi je u glavi poput mutnih sjećanja... Nema jasnih obrisa... Sve su moje misli tako daleke, tako tajanstvene... a opet tako blizu... Ne znam...ne znam uistinu o čemu pisati... ZAto ću ovom blogu pokloniti zadnje riječi koje za sada posjedujem: pogledajte ovu sliku...gledam ovu djevojčicu...i sjećam se!! Svoga djetinjstva... Kako mi je bilo? Ne znam...pola toga se i ne sjećam... Ali ne bi se vratila jer ovu su malu djevojčicu svaki puta pronašli...svaki put joj oduzeli onaj mali kutak... ono malo mjesto koje je pronašla da se udalji od svega i da sanja... Da želi... da ljubi... Uvijek su joj to uzeli!!! E pa...povratka nema...ionako nije moguć...zato tražim neke nove kutke...neka nova srca gdje bi moja duša zaspala...gdje bi se sakrila... Za sada sam pronašla...samo da ostanem tu...zauvijek!!!
A ono što vam iskreno poklanjam prije nekog godišnjeg odmora...to su ovi idući retci...uživajte ili se sablažnjavajte...nije ni bitno...od srca srcu...Podravka!!! Pusa svima...

... ... ... ... ... ...

CUBUS DELICTI

Kocka leda...kao srce... Nekad tako hladno, ali pri onom pravom dodiru topi se u kapljice...kapljice ljubavi što će ohladiti uzavrele grudi... Sama nema baš neku ulogu...samo umrijeti...umrijeti za druge... Rashladiti sve što dotakne ili u čemu se nađe... Ali ona ne širi hladnoću...ne, ne...ona širi svoju najvreliju ljubav...svoju najtopliju srž koja u biti gori u njoj...i to nesebično dijeli s drugima... s tobom...sa mnom... Dotakni je...i ona će biti samo tvoja...predat će ti se onako kako samo ona može...umrijet će za tebe...umrijeti na tvom dlanu... Zar ne želimo svi tako nekako umrijeti? U naručju voljene osobe...samo se tako topiti i postojati... To radi i ta mala kockica!! Pogledaj je...izgleda prekrasno...savršena kontura... Znaš da je sastavljena od tisuća i tisuća kristalića...odjevena u najljepše ruho...samo za tebe!! Zavrtit će se dok joj haljina leprša na svjetlosti... Sjaji najljepšim sjajem...samo za tebe... Pokazuje se u svom najboljem izdanju...samo da je primiš i staviš tamo gdje će te ona moći usrećiti... Staviš je u svoje najdraže piće...prineseš joj svoje vrele usne...prisloniš je uz neko bolno mjesto... svu će bol rastjerati... Toliko te voli!! A kako joj uzvratiti ljubav? Nikako...jer samo tvoje postojanje i to što posežeš za njom čini ju najsretnijom stavri na svijetu... Tvoj dodir joj je poput najljepšeg hladnog lahora koji ju je stvorio...ili pak poput sve one vode koja čini njezinu bit... I sada ona tu bit predaje tebi... Razmisli...!! Tako malena, a tako puna ljubavi... Kad bi barem srce moglo biti takvo... Samo bezuvjtno ljubiti...samo sebe neprestano darivati...ništa ne tražiti za uzvrat...uživati i u onom najmanjem trenutku sreće koji joj život pruža... Da barem jest takvo...

Daj mi brandy da se napijem...
daj mi čašu da je razbijem...
daj mi snage da zaboravim...
sve...
i sjećanja...